Napojnica koja se najčešće ostavlja konobarima, taksistima, sobaricama; ali dakako i ostalim ugostiteljima, dodatan je oblik zarade. U inozemstvu je napojnica obavezna i ona u najviše slučajeva čini 10% od cijene usluge. Taj sistem se najviše ustalio u SAD-u. Kod Nas je to još uvijek dobra volja gosta, uvjetovana materijalnoj potkovanosti. Iako se s ovim potonjim ne bi u potpunosti složila.

Na osnovi razgovora s mnogim konobarima i konobaricama došla sam do zaključka da oni „dubljeg džepa“ i nisu baš „široke ruke“ . Ispričali su mi da su upravo Oni ti koji čekaju da im se kuna vrati (čast iznimkama). Oni koji nemaju puno novaca ili ih ponekad na osnovi njihove vanjštine pogrešno procjenite često će vas ugodno iznenaditi dobrom mančom ili počastiti pićem.

Mnogi se možda pitaju zašto uopće ostavljati napojnicu!?

E pa dio odgovora je u tome jer mnogi konobari osim što donose piće, dočekuju goste na ulazu u lokal, pomažu im pri odabiru stola i odlažu garderobu (radi li se o restoranu), ispunjavaju gostima i različite hirove (poput zvanja taxija, nerijetko su i psiholozi, čiste za njima ukoliko
unerede cijeli prostor oko sebe i još mnogo toga). Za neke poslove u ugostiteljstvu znaju se zahtijevati i određene kvalitete kao što su komunikativnost, ljubaznost i ugodna vanjština.

Ako konobar dok vam kuha kavu još malo i poćaska s vama, donese vam novine i pri tome vas nasmije, zaslužio je da ta kava košta malo više. Isto tako neki će vas iznenaditi svojom ljubaznošću i suzdržanosću dok ste se vi troumili oko izbora hrane i pića i tu njegovu susretljivost bilo bi šteta ne nagraditi. Nekima ćete, izmeđuostalog, pustiti i dvostruko više novaca za uslugu samo zato jer... dobro izgleda. To uzajamno davanje i primanje je sustav koji funkcionira na obostrano zadovoljstvo. Bakša, kako bi rekli naši slavonci, bila ona velika ili teksimbolična, ujedno je i motivacija.

Mene osobno je sramota NE pustiti manču. Uvijek sam promatrala parove u kafićima i restoranima; kada bi vidjela dečka kako plaća račun i pritom od konobara/ice čeka kunu uvijek mi je to bilo BLJAK! Možda glupo zvuči ali meni to puno govori o osobi. Živim u zemlji gdje bi se usudila reći da je to čak stvar osobne kulture. To je jedan mali znak pažnje koji govori da cijenite tuđi rad i trud. Znam da se ponekad nema para i ta moja kritika NIJE upućena na te situacije.

Sad druga strana priče. Bezobrazluk nikada ne treba nagraditi! Pristupi li mi konobar sa stavom „ne misliš li mi dati manču odjebi u startu“ , može zaboraviti i na pedeset lipa više od onoga što piše na računu. Ma zajebi..

Treba napomenuti da sezonci u ugostiteljstvu često puta zarade manču u mjesec dana koja je i do dvostruko veća nego li njihova plaća. Je li to zbog njihove spretnosti, gostiju, je li to uopće proporcionalno nekom nepisanom standardu o visini napojnice – teško je reći. Samo znam da je takav način zarade vrlo moguć ako se samo poklope neki od navedenih čimbenika, i da niti u jednom slučaju ne treba zanemariti trud koji ugostitelj uloži da bi si na takav način povećao prihode.

Mnogi studenti rade u klubovima gdje za dva-tri dana zarede pola nečije mjesečne plaće. Na taj način si olakšavaju studiranje, jer tim novcem pokrivaju neke svakodnevne neminovne troškove. Nije za vjerovat na što sve utječe ovakvo stanje u državi! Kolikogod mladi smatrali da oni nisu ti koji bi trebali obratiti pozornost na politička događanja, istina je naprotiv sasvim drugačija.

Recesija je nažalost utjecala i na svaki djelić kulturnog i društvenog života. Razmislite malo, koliko vam je dvije godine unazad bilo dovoljno novaca za jedan subotnji izlazak? Koliko ste trošili? I, razmislite li danas dva puta prije nego taj isti novac krenete trošiti na neke svoje sekundarne potrebe? Ova pitanja sam postavila s namjerom da se shvati da se upravo i kod ove teme o kojoj čitate dosta vrti oko situacije u zemlji. Mnogi će ugostitelji sa podsmijehom (ali onim tužno-istinitim) reći „nema manče recesija vlada“. E, upravo tako!

Možda niste išli za tim, ali cijelu prošlu zimu mogli ste vidjeti najave za „ Recesija party“. U Rijeci ste na takvim partyima mogli prisustvovati u Johnie Walker Pubu, Terminalu... Došlo je ljeto, došli turisti, gradići uz more su živnuli, ali i dalje smo se susretali sa „ Recesija party-ima“ . Mislim da to dovoljno govori. Prijateljica mi je bila na sezoni u jednom renomiranom cocktail baru u Istri. Godinama odlazi tamo raditi preko ljeta, a ove godine se vratila u najvećem razočarenju. „Nema manče stara!“

Ko da sad bude pametan i objasni šta je zapravo problem kod manče? Je su li u pitanju gosti i potrošači, je li se usluga srozala, jel' država opet glavni krivac? Ili jednostavno više... pravila nema.

Tara