U Hrvatskoj djeluje oko 250 zaštitarskih tvrtki, no unatoč tome na javne natječaje za zaštitarske usluge u pravilu pristiže tek jedna ponuda. Primjerice, Ministarstvo unutarnjih poslova je u prosincu 2009. godine ugovorilo posao s AKD Zaštitom za zaštitarske usluge vrijedan 438.400 kuna, a na natječaj je pristigla samo njihova ponuda.

Iz podataka objavljenih u oglasniku javne nabave vidljivo je i da je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture u studenom 2009. ugovorilo zaštitarske usluge od AKD Zaštite vrijedne 243.747 kuna. I na taj je natječaj pristigla samo njihova ponuda.

Mali kao i veliki
Ministarstvo kulture pak zaštitarske je usluge ugovorilo također od AKD Zaštite (jedini ponuđač) posljednjeg dana prosinca 2008. godine u vrijednosti od 440.760 kuna. HEP je također s tom tvrtkom sklopio ugovor prije godinu dana vrijedan 1,1 milijun kuna, a pristigla im je samo jedna ponuda. Na natječaje Fine uglavnom pristižu samo ponude tvrtke Sokol Marić koja ih onda i dobiva. Riječ je o ugovorima vrijednima i po 17 milijuna kuna. Nisu slučajevi najvećih hrvatskih zaštitarskih tvrtki usamljeni, već se isto događa i kad na natječajima pobjeđuju manje tvrtke. Iako se nameće pitanje o mogućem dogovoru zaštitarskih tvrtki i međusobnoj podjeli tržišta, svi naši sugovornici to opovrgavaju i kao jedinoga "krivca" prokazuju Zakon o javnoj nabavi, odnosno njegov dodatak II B, koji naručitelje (i) zaštitarskih usluga ne obvezuje na provođenje postupka javne nabave, već samo na objavu rezultata. "Nema govora o bilo kakvom dogovoru između zaštitarskih tvrtki. Kada bi to bilo tako, bili bismo na udaru Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, koja nas ionako kontrolira. Riječ je o tome da tvrtka koja je zadovoljna s nekom zaštitarskom kućom, s njom može sklapati i dalje ugovor", kaže Neven Martić, direktor AKD Zaštite, jedne od najvećih zaštitarskih kuća u zemlji, čije usluge nerijetko uzimaju državne institucije. No u Fini teško mogu do posla, a prema oglasniku javne nabave na njihove se natječaje baš i ne javljaju. "Ma javljamo se mi, tražili smo i preko HUP-a sastanke s njima. Ali jednostavno im II B omogućava da sklope ugovor s kim žele", kaže Martić, dodajući kako to zapravo nije pitanje zaštitara, nego tražitelja usluge. Pa iako su ljuti konkurenti, AKD Zaštita i Sokol Marić na nekim poslovima surađuju. Tako su, primjerice, zajednički dali ponudu na natječaj Hrvatske lutrije (jedina ponuda) i tako lani dobili ugovor vrijedan više od 10 milijuna kuna.

Tko će propasti?
Zajednički su dobili posao i prethodne godine (također jedina ponuda), dok je 2007. posao dobila AKD Zaštita (dvije ponude) nakon jednoga poništenog natječaja. "Ma dajte, kakva podjela tržišta? Na takva pitanja uopće ne želim odgovarati", rekao nam je Zlatko Marić, vlasnik tvrtke Sokol Marić, ljut što nitko ne objavljuje da je u posljednjih godinu dana zaposlio 1075 ljudi te posumnjao da ga za podjelu tržišta zapravo tuže male zaštitarske tvrtke. "Ova podmetanja konkurenata uopće me ne zanimaju. Od 250 zaštitarskih tvrtki samo mi, AKD i još možda dvije-tri rade kako treba, dok ostale ne poštuju zakone, ne isplaćuju plaće i neće moći preživjeti krizu. Sa mnom radi osam najvećih banaka u Hrvatskoj, a one nisu u državnom vlasništvu. A ja sigurno imam 15 do 20 posto veću cijenu nego moji konkurenti", kaže Marić, tvrdeći da ga uzimaju zbog kvalitete i da tu nema nikakvih namještaljki.

Izvor: poslovni.hr