Možda smo ipak pronašli odgovor na pitanje zašto hrvatski nogometni poklonici zaobilaze stadione. Veliko filmsko platno pod tendom omiljenoga kafića, zvučna animacija stadionskoga ambijenta u izvedbi navijača sa susjednih stolova, širok izbor atraktivnih utakmica...

»Prvi put čujem za to. Je li to neka šala? Nismo dobili nikakav dopis, nikakvu naznaku da bi se takvo što moglo dogoditi. Zar to sada znači da bi svi ugostitelji u Hrvatskoj koji imaju televizor morali krenuti u proceduru pribavljanja licencije?! Pa, kamo bismo stigli, zagušili bismo ih mailovima i 'papirologijom'. To mi se ne čini mogućim.«

Za potpuni doživljaj nedostaju još samo 3D-naočale. Baš kao što, primjerice, potencijalni svemirski turisti prvo moraju proći simulaciju leta u tijesnoj kapsuli, tako se i naš nogometni turist sve češće odlučuje za »simulatore tribina«. Kafići su tako mnogim nogometnim poklonicima postali ugodniji ambijent od stadiona. Uskoro bi, međutim, i taj ugođaj mogao doći na naplatu. Baš tako - na naplatu!

Svi bi ugostitelji, koji u svojem objektu namjeravaju organizirati javno gledanje utakmica sa Svjetskog prvenstva u nogometu morali pribaviti licenciju Međunarodne nogometne organizacije, Fife. Tarifa je »prigodnih« 1000 eura. Doduše, cijena licencije kreće se od 1000 do 14.000 eura, ovisno o kapacitetu objekta. Fifa se na takav potez odlučila da bi zaštitila medijska prava. Ugostiteljima je zadatak podnijeti zahtjeve HRT-u kao vlasniku licencije za medijska prava prikazivanja utakmica SP-a, ali jasno je da će takav model u praksi ipak biti »rastezljiv«.

Zbunjujuće je, međutim, kako Fifa razlikuje komercijalno i nekomercijalno javno emitiranje. Onoj prvoj kategoriji pripadaju objekti čiji vlasnici naplaćuju ulaz za vrijeme televizijskog prijenosa utakmice. Ostali ne moraju ništa platiti, ali - moraju pribaviti licenciju. To bi značilo da većina naših ugostitelja, koji, naravno, ne naplaćuju ulaz u kafiće i restorane, moraju proći proceduru pribavljanja te dozvole. No, moguće je da i oni osvanu u kategoriji komercijalnih sadržaja ako nadležne monitoring-agencije primijete povećanje posjeta u nekom lokalu u vrijeme emitiranja utakmice SP-a. Teško je ipak povjerovati da će takvo što zaživjeti u praksi.

»Prvi put čujem za to. Je li to neka šala? Nismo dobili nikakav dopis, nikakvu naznaku da bi se takvo što moglo dogoditi. Zar to sada znači da bi svi ugostitelji u Hrvatskoj koji imaju televizor morali krenuti u proceduru pribavljanja licencije?! Pa, kamo bismo stigli, zagušili bismo ih mailovima i 'papirologijom'. To mi se ne čini mogućim«, istaknuo je Domagoj Maslać, vlasnik restorana u neposrednoj blizini maksimirskoga stadiona.

Jednaka nas je razina iznenađenja, ali nešto viša snaga decibela, dočekala kod osječkoga ugostitelja Dalibora Kelera.

»Molim?! Ne pada mi na pamet dodatno plaćati jer ionako izdvajam za televizijsku pretplatu. Nisam čuo za to i stvarno mi je besmisleno«, kazao nam je.

Potom je u šali dodao kako će, ako ga baš prisile, radije izbaciti televizor kroz prozor. Dakako, ne mora baš stradati televizor ili slučajni prolaznik. Dovoljno je prebaciti program na, recimo, kulinarski šou »U istom loncu«, kviz »Tko želi biti milijunaš«, seriju »Televizijska posla«... No, uz takva televizijska posla svi su ugostitelji sada u istom loncu.

Prosječnoga smo hrvatskog navijača uz brojne reklamne televizijske spotove ionako sveli na svojevrsni stereotip temperamentnoga konzumenta povećih količina piva. Gotovo je nevjerojatno koliko se pivska industrija vezala uz sport. Brojne su europske lige nosile ime baš po proizvođačima piva, a tako neko vrijeme bilo i s hrvatskim nogometnim i košarkaškim prvenstvom koji su nazivu HNL i A1 liga dodali ime proizvođača piva. Nije rijedak slučaj da košarkaški i rukometni klubovi, kao slovenska Pivovarna Laško ili turski Efes Pilsen, cijeli identitet desetljećima grade upravo na pivskoj industriji. Stoga je možda svojevrsni paradoks da ugostiteljski objekti na samom stadionu, u vrijeme utakmice, ne smiju posluživati alkoholna pića. U šali bismo mogli primijetiti da ne pomaže ni to što pivo ima klasifikaciju prehrambenoga proizvoda pa bismo ga mogli tretirati »jušnom hranom«. Je li i to jedan od razloga zašto se gledatelji okreću »simulatorima tribina«?

Prijenose utakmica Svjetskog prvenstva u Njemačkoj 2006. godine pratilo je 32 milijarde televizijskih gledatelja u više od 200 zemalja. Završnicu između Italije i Francuske pratilo je 23,9 milijuna Talijana. Velik dio njih odlučio se upravo za ambijent u ugostiteljskom objektu, ali i na gradskim trgovima. Finale je na Piazzi del Duomo u Milanu pratilo 150.000 gledatelja, a na Circus Maximusu u Rimu čak 200.000. Prema izvješću Mediane, tvrtke za analizu i istraživanje tržišta, utakmicu Hrvatske i Brazila pratilo je čak 1,9 milijuna Hrvata, dvoboj protiv Australije 200.000 manje, a protiv Japana 1,5 milijuna.

Neki su ekonomski stručnjaci, primjerice, svojedobno procijenili da bi, plasira li se hrvatska reprezentacija u završnicu nekog SP-a, ugostitelji mogli povećati prihode za 60 posto. Ako, primjerice, Engleska osvoji naslov prvaka, kafići i restorani bi, prema procjenama ekonomskih stručnjaka, zaradili čak 1,5 milijardi dolara.

Inzistiranje Međunarodne nogometne organizacije na licencijama za ugostitelje potvrdio nam je i reporter Hrvatske televizije Stjepan Balog.

»Ne biste vjerovali, ali to je točno. Sva ta pravila vrijede i za Hrvatsku. Ugostitelji bi doista morali imati Fifinu licenciju, ali mi nismo tako rigorozni. Doduše, kada bismo se zainatili, mogli bismo ići u provjeru po kafićima, ali to ne radimo. Konkretno, za ovo nas Svjetsko prvenstvo još nitko nije tražio dozvolu. Kada bi netko organizirao masovna gledanja utakmica, primjerice, na Jarunu ili Bundeku, morao bi platiti prema Fifinim pravilima. To nema veze s televizijskom pretplatom. Jedno je ako nas dvojica gledamo prijenos u vrtu uz roštilj, ali javno je okupljanje nešto posve drugo i ono ne podliježe pretplati. Naravno, nećemo ići u patrolu po kafićima, ali ako je negdje masovno gledanje prijenosa s po 1000 ljudi, to je već drukčije«, kaže Balog.

Autor/izvor: SEEbiz / Vjesnik