Problem je u groupijima, a ne u nama

Hartera predstavlja: »My Buddy Moose«. Nismo bend koji radi eksperimente ili scenska čuda već jednostavno sviramo i to je ono zbog čega nas publika voli. Mislim da ne treba previše filozofirati oko toga.

Jamajčani se bave bobom, svakakvi ljudi se bave svakakvim stvarima. Postoje i imitatori Elvisa u Tadžikistanu, pa onda postoji i americana u Rijeci. Mi smo kao hrvatska bob reprezentacija, to je bolja usporedba, pojašnjava Matko Botić, gitarist grupe »My Buddy Moose«, onima koji se čude kako je to moguće da se »neki ljudi u nekoj tamo Rijeci bave nekakvom americanom«. No, basist Ištvan Širola, bubnjar Jasmin Đečević i vokal Luka Benčić, baš kao i Botić, znaju da hrvatska americana možda zvuči šašavo, ali da djeluje.

Benčić: Za nas djeluje, da. To je glazba koju volimo. Logičan je izbor da glazbu stvaraš na način na koji bi je želio i slušati. Ne želim iz naših usta, iz naših ruku slušati nekakvu drugačiju glazbu.

Kako stojite s groupijima? Postoje li riječki americana groupiji ili moraš biti nekakav metalac ili panker da bi imao groupije?

Botić: Moraš biti metalac da bi imao groupije, ili u najmanju ruku panker. Nitko od nas nije baš imao nekih uspjeha kod groupija, a sviramo već pet godina po cijeloj regiji. Mislim da je problem u groupijima, a ne u nama. Mislim da mogu nabrojati negdje dvije ili tri kopulacije na račun benda, što je puno premalo.

Đečević: Nema uspjeha na račun benda, nego na svoje osobne zasluge.

Jeste li očekivali tako odlične reakcije i komentare na novi album, i to ne samo kritičara nego i određenih kolumnista, pa je tako Anti Tomiću vaša glazba »sjela kao budali šamar«?

Botić: Pratimo rad Ante Tomića već dulje vrijeme. Znamo otprilike koju glazbu sluša, koje filmove voli, koje knjige čita i bili smo sigurni da bi mu se to moglo svidjeti. Ali, nismo baš očekivali da će mu se toliko svidjeti i to nam je jedna od najljepših pohvala koje smo dobili. To je jedini tekst kojeg sam poželio pokazati roditeljima. Čak je uspoređivao svoj novinarski rad s našim muziciranjem.

Đečević: Jedino što on od svog novinarskog rada zarađuje, a mi od svog muziciranja ne zarađujemo.

Botić: Bendu kojem ne ide financijski i koji ne zarađuje nešto previše od toga, jedina su utjeha kritičari. Mi to objeručke koristimo.

Benčić: Za sada sve koji nas vole možemo još uvijek osobno locirati. Kada bi trebalo skupiti sve CD-e koje smo prodali u roku od tjedan dana mislim da to ne bi bio problem ući svakome u trag.

Ima ona već pomalo zloglasna formulacija "široka lepeza stilova"...

Botić: To sam inače ja smislio.

Benčić: Da to je bila Matkova formulacija za prvi album, ali je već dosta uhvatila ploda.

Međutim pojedini kritičari nazivaju vas zapravo "novim tradicionalistima". Slažete li se s time?

Benčić: To je izraz koji se koristio za bendove iz osamdesetih, koji su nam jako dragi i koji su imali bitan utjecaj na ovo što mi radimo. Radi se o izrazu koji je prethodio onome što danas nazivamo americanom.

Botić: Kada bi se taj izraz prebacio na hrvatsku političku scenu, mi bi bili HSS otprilike.

Đečević: Koliko oni imaju mandata toliko mi imamo fanova.

Botić: Ali su bitni u koaliciji. Tako smo i mi isto bitni u koaliciji. Kod susjeda i prijatelja isto.

Jesu li odlične kritike privukle i veći broj ljudi na koncerte koje ste držali u zadnje vrijeme?

Benčić: Ako uzmemo u obzir da je prvi put u Splitu na naš koncert došlo troje ljudi, drugi ih je put bilo bitno više.

Đečević: Svi nas vole i svima smo po volji.

Botić: Mi operiramo u tim mikrozajednicama. Znači, susjedi, prijatelji... Tamo smo stvarno veliki.

Uskoro vas očekuje nastup na »Harteri«. Pripremate li nešto posebno?

Benčić: Imamo svoj standardni repertoar koji se pokazao kao prokušana formula za dobru zabavu, tako da ne želimo to mijenjati i eksperimentirati. Želimo našim fanovima, potencijalnim fanovima i publici pružiti ono u čemu smo najbolji. A to je punih sat vremena rokenrola, jednostavnog i neposrednog. Nismo bend koji radi eksperimente ili scenska čuda već jednostavno sviramo i to je ono zbog čega nas publika voli. Mislim da ne treba previše filozofirati oko toga. U svakom slučaju bit će naglasak na našem novom albumu i to će biti, hajmo reći, druga riječka promocija nakon koncerta u Palachu.

Izvor: novilist.hr