Istarski su vinogradari prvi shvatili da se osim u kvalitetu, moraju uložiti i u promociju vina - uz nove vinske podrume mora biti kantina, odnosno kušaonica vina, kako vinska cesta ne bi ostala suha.

 
Vincekovo je vrijeme kad vinogradari ulaze u vinograde i počinju višemjesečne radove u vinogradima, kako bi dobili vino. Tako je bilo nekad, a tako je danas, samo više ne stoji priča da su Hrvati dobri vinogradari, a loši vinari.
Najbolja vina iz Hrvatske, u prvom redu iz Istre, ali i Slavonije i južne Dalmacije, postala su poznata i priznata u izbirljivom vinskom svijetu. Naime, isti će lako privući sve one koji tragaju za dobrim i kvalitetnim vinom, no problem je što se kod nas vrhunska i kvalitetna vina, još uvijek, proizvode, u malim količinama za otvoreno svjetsko tržište.
Hrvatska ima samo tri posto vina vrhunske kvalitete, koja i svojom cijenom mogu opravdati kvalitetu. Taj bi broj vina trebao utrosturučiti, a smanjiti proizvodnju manje kvalitetnih vina. Hrvatska danas ima 32.000 hektara vinograda, i toliko bi ih trebalo ostati nakon što konačno bude završen, ali i objavljen, prvi hrvatski vinogradarski katastar.
Podsjetimo, ne takvo davno, još prije nekoliko godina, baratalo se sa gotovo 45.000 do 50.000 hektara vinograda u Hrvatskoj. Problem prave vikend-vinodgradi Varaždinskoj i Koprivinčko-križevačkoj županij, čiji su vlasnici zaboravili registrirati vinograde.
Birana vina Istre danas čini 10 vinogradara i vinara od Armana, Coronice, Degradssia, Kabole, Kozlovića do Matoševića, Peršurić. Pilatova, Polettia i Radova. Oni su prvi shvatili da osim u kvalitetu, moraju više uložiti u promociju vlastitih vina. To znači da se uz nove vinske podrume, obavezno mora biti kantina, odnosno kušaonica vina, kako vinska cesta ne bi ostala »suha«.
Uz to, Istra će u svibnju u Poreču biti domaćin prvog svjetskog prvenstva u malvaziji. U Istri je 60 posto vinograda u Istri pod malavazijom, koja se uspjela popeti na treće mjesto, iza graševine i plavca malog, od domaćih vinskih sorti.
Hrvatska ima barem 20-ak zlatnih vinara, koji imaju izvozni potencijal, odnosno mogu plasirati svoja vina na izvozna tržišta.
Uz poznate vinske igrače kao što je Enjingi i Krauthaker, tu je i koncern Agrokor, koji puno ulaže u svoje vinarije Belje i Agrolaguna. Naravno, da Frane Miloš na Hvaru i vinari s Pelješca ne sjede "skrštenih ruku" već pretvaraju goli krš, odnosno melju kamen, kako bi mogli posaditi vinovu lozu. No, pojavile su se i nove nade hrvatskog vinarstva.
Crni pinot 2007. Velimira Koraka s Plešivice prvi je hrvatski crni pinot i svakako jedno od najzanimljivijih vina na nedavno održanom Trećem međunarodnom festivalu vina i kulinarstva u Zagrebu.
S hrvatskog juga stiže jedan bijeli favorit, a to je izvanredno ocijenjeni Pošip Korta Katarina od grožđa uzgojenog na Korčuli. Rijetko koja vinogradarska regija u Europi, ima visoke rezultate i kod bijelih i kod crnih sorta vina.
Zanimljivo da se i u domovini graševine, u Slavoniji, sve više proizvodi crno, ali i crveno vino. Radi se o praćenju novih trendova na tržištu, što bi mogla biti i frankovka, koja se vani više traži nego kod nas pa se i malo proizvodi.
Iz Dalmacije valja kušati vina iz vinarije Bibich iz okolice Skradina. Ta obitelj uzgaja međunarodne sorte poput syraha, grnachea i merlota, ali i autohtonih poput debita. Vina Bibich odnjegovana u hrastovim bačvama iz Francuske i SAD-a, što ih razlikuje od konkurencije, a uvrštena su i na vinske karte 30-ak restorana u New Yorku.
Što se tiče domaćih restorana, koji se vole pohvaliti bogatom vinskom kartom, stoji priča da su vina preskupa. Uz to, uvoz vina na domaće tržiše, je sve veći dok je izvoz, uz napredak u kvaliteti, ambalazi i opremi, sve manji.
Uvoznici vina drže da je sve više vina dobrih i jeftinih vina iz Južne Amerike, Australije i Novoga Zelanda na domaćem tržištu, koja potiskuju domaća vina. Cijena vina je ta koja najčešće odlučuje u izboru vina u trgovinama, ali i u kafićima.
Domaći vinogradari žale da ne mogu proizvesti dobro i jeftino vino na skupoj zemlji i nejeftinoj radnoj snazi. Primjerice, u Sloveniji sve češće stranci beru grožđe u velikim vinogradima, jer su jeftinija radna snaga od domaće.
Proizvodnja vina je vrhunac u poljoprivrednoj proizvodnji, ali i kulturološka posebnost neke zemlje. Ulaskom u EU uvozna vina bi trebala pojeftinti i do 50 posto, što bi trebao biti veliki izazov za domaće vinare da još više unaprijede kvalitetu vina.

Vinskim cestama u pohode protiv visokih cijena vina
Pravi ljubitelji vina znaju da se visokim cijenama vina u restoranima, ali i onima u trgovinama, može stati na kraj. To su pohodi vinskim cestama, kojih ima, sve više. Samo u okolici Zagreba, vinskih cesta ima na Plešivici, ali i u Zelinskom prigorju. U vinogradu obiteljskog gospodarstva Jarec-Kure, oduševiti će vas pitomi brežuljci zelinskog kraja. Brojne nagrade i zlatna odličja, za kakvoću vina, kako na domaćim tako i na inozemnim izložbama, čine ih prepoznatljivim na tržištu. Tu je i stara klet, u koju će vas rado primiti, kako bi kušali pinot bijeli i crni, chardonay, chardonay barrique, pjenušac, te vino autohtone sorte kraljevina Zelina.

Marinko Petković
izvor: Vjesnik