Stereo kao tibetanski hram
»God guys« riječke scene, skupina nekad znana kao »ManDrill«, koja se pak danas odaziva na ime »Mandrili«, u petak, 23. siječnja koncertno će promovirati »Tibet«.
»God guys« riječke scene, skupina nekad znana kao »ManDrill«, koja se pak danas odaziva na ime »Mandrili«, u petak, 23. siječnja koncertno će promovirati »Tibet«.
Nakon što su s trećim nosačem zvuka krajem rujna upoznali probranu publiku najvjernijih obožavatelja, i to u avionskom hangaru na Grobničkom polju, odsvirali niz manjih i većih festivala, Robi Jovanović, Kristijan Ćoza, Tomislav Radinović i Dalibor Peršić konačno će upriličiti samostalni koncert kakav se već dulje očekuje.
– To je naš prvi pravi samostalni koncert nakon promocije albuma »P« u Točki. A što da kažem? Jedva čekam, ma svi smo nabrijani na tu svirku. Složili smo podužu set listu satkanu od pjesmama sa sva tri albuma, odabrali smo samo nekoliko stvari koje smo i prearanžirali, ma mijenjali smo sitno i aranžman materijala s »Tibeta« kojeg ćemo odsvirati u cijelosti. Naravno, koncertnu promociju započinjemo, a gdje drugdje nego u Rijeci, u riječkom klubu pred riječkom publikom, prijateljima i kolegama. Potrudili smo se, od Sterea ćemo napraviti naš mali tibetanski hram koji će zračiti pozitivom, radosti i veseljem, na ulazu ćemo posjetitelje počastiti i pravim tibetanskim pićem dobrodošlice, kazao nam je Robi Jovanović, basist »Mandrila« koji teško skriva uzbuđenje zbog koncerta. Kaže, spremili su i dva posebna iznenađenja, po prvi put imaju predgrupu i to »nešto božanstveno«, dok drugo iznenađenje nosi tipičan riječki potpis.
Iskreni stav
»Mandrili« su jedan od onih bendova kojeg cijeni i stara garda, ali i mlađa generacija. Publika prepoznaje iskreni stav što se potvrdilo i odličnim prijemom novog albuma »Tibet«.
– Da budem iskren, puno smo očekivali od ovog albuma, to je daleko zreliji i bitno drugačiji pristup od onog što smo dosad radili. Tu nema »Ljubio, valjao« pjesama, »Tibet« je satkan od naših emocija, dali smo sve od sebe, ogolili dušu, puno smo o njemu razmišljali i nismo imali što izgubiti. U glazbi ne smije biti kalkulacija i zadrške, publika to osjeti, baš kao što osjeti kad daš cijelo srce u ono što sviraš. Glazba se ne stvara zbog nagrada, sjajnih kipića koje staviš na policu, najveća je satisfakcija kad publika prepozna to što stvaraš, kad osjeti emociju koju želiš prenijeti, a feeling koji smo imali dok smo stvarali »Tibet« osjeti se na svakoj pjesmi. Naravno da ne bi imali ništa protiv nagrada, ako dođu, dobro su došle, ali one nisu presudne, važna je prije svega publika, zbog nje smo uporni i tvrdoglavi, ne odustajemo jer iskreno nitko od nas ne živi isključivo od glazbe, tvrdi Jovanović.
Pronašli put do publike
»Mandrili« se mogu pohvaliti i pobjedom na Ri rock festivalu, i to već na početku karijere, danas daleke 1998. godine. Otad su puno napredovali, pronašli su svoj put do publike, ali i dalje prije svega uživaju u glazbi.
– Mi nismo jedan od onih bendova koji odmah s prvim albumom zabljesnu, trebalo je vremena da ljudi počnu vjerovati u nas, i nek' je bilo tako, sad mi je i draže jer sam siguran da ćemo opstati u vremenu. Kad pogledam unazad, vjerujem da smo kroz sve ove godine postali ne samo bolji glazbenici, već i bolji ljudi, odrasli smo. Kad smo bili mlađi svaka loša kritika, pa čak i ona najblaža, teško nam je padala, jer smo izgarali za ono što sviramo i nismo razumjeli zašto se uspjeh nije dogodio »na prvu loptu«. Danas smo svijesni da će uvijek biti onih koji nas neće voljeti ni razumjeti, ali ima i onih koji nas poštuju, vole i slušaju, pa zbog njih i dalje sviramo. Zapravo je bend jedina konstantna u mom životu, sve drugo je doživjelo neke promijene, Ćoza, Dale i ja smo od samih početaka u »Mandrilu«, jedino nam se Tomo kasnije pridružio. A samo jedna promijena u postavi u više od deset godina postojanja velika je stvar za riječki bend, zaključio je Jovanović.
D. Bauk
Izvor: Novi List