U čekaonici. U busu. U stanci između predavanja. U krevetu. U menzi. Na plaži. Osim za drpanje, spomenuta mjesta su idealna za još jednu aktivnost – čitanje stripova. Još jedan od podcijenjenih pojmova, strip se paralelno sa pojavom filma i masovnih medija brzo uvukao pod kožu čitatelja i s vremenom zasluženo postaje ''deveta umjetnost''.

Počeci suvremenog stripa izviru iz 19. stoljeća, ali se smatra kako su to sve preteče starih egipatskih slika u nizu. Kako kaže gđica Wikipedija, strip je niz naracijom povezanih prizora, a naziv dolazi od američkog naziva ''comic strip'', što doslovno znači komična traka. Iako se smatra kako je strip zapravo nijemi oblik filma, upravo zbog toga i jest majstorija, jer nije najlakše kroz što konkretnije slike i britke, jasne dijaloge/opise/pisane verzije onomatopeje u balonima i oblačićima prikazati neku nabrijanu ili komičnu priču.

Velika većina nas odrasla je uz dječje stripove kao što su Tom i Jerry, Miki Maus, Barbie, Disney & Ja i uživala u pustolovinama personificiranih životinja i junaka, također ekraniziranima u vječne crtiće (a ne ovaj današnji fail cartoon program koji ni u kojem smislu ne priprema djecu za kvalitetne ulične vještine ili raznorazne korisne životne forice i dosjetke).

Osim legendarnih, svima jako dobro poznatih (barem u ekraniziranom obliku) strip-junaka Spidermana, Supermana, Batmana, Catwoman, Wonder Woman, Iron Mana i Flasha, od stranih su stripova kod nas poznatiji Asterix i Obelix, Zagor (chill frajer zvan Duh sa sjekirom, čiji je glavni zadatak održavanje mira između bijelaca i Indijanaca), Chico (kao njegov šlampavi i smotani pomoćnik koji od banalne situacije uspije napraviti megasmiješnu zavrzlamu u kojoj gotovo uvijek svjetski najebe), Lucky Luke iliti Talični Tom (LOL), mršavi kauboj čiji je jedini prijatelj njegov konj, vječno s cigarom u ustima, a poznat je po tome što puca brže od sjenke, Dylan Dog (vegetarijanac i bivši alkos koji sam sebe naziva Istražiteljem noćnih mora, često se zapali za trebu koja je obično glavni osumnjičenik ili krivac za neko ubojstvo).

Moj osobni favorit – legendarna, nenadmašiva i nenadjebiva TNT ekipa osnovana by fearless invalid Broj Jedan, a čija je glavna misija rješavanje kriminalnih i nelegalnih radnji i dripaca, te kao neko spašavanje svijeta vo no. Postavu ekipe čine sarkastični, mići i nosati Bob Rock, uvijek uspravni i dostojanstveni, ali majstor u prevarama,  engleski plemić sir Oliver, zgodnjikavi dobroćudni momak Alan Ford, bivši njemački pilot Grunf, koji uvijek uspije za malo love iskemijati neko prijevozno sredstvo te umišljeni, beskorisni bolesnik Jeremija (čije se ime u svakodnevom govoru zamijenjuje za pojam hipohondara). Ekipa uvijek ''pobijedi zlo'', iako šef uredno mažnjava svu mukom stečenu zaradu i isplati im po jedan dolar. Ovaj krajnje neobičan strip spešl je upravo zbog slijepe odanosti i vjernosti ovih socijalno potlačenih likova, koji bez obzira na okolnosti i trzavice ostaju jedni uz druge. Ako ništa, barem ovaj strip uvijek imajte uz sebe. Neće vas razočarati.

Za kraj malo fejmus Alan Ford citata:
''Oružje za ubijanje – teroristima poseban popust''
''Mi ništa ne obećavamo i to ispunjavamo – stranka istine''                                                     
''Ko izgubi dobitak, dobije gubitak''                                                                                     
''Bolje ispasti budala nego iz vlaka''
''Kupite cvijeće voljenoj ženi, ali ne zaboravite i na vlastitu''                                             
''Bolje junački pobjeći, nego kukavički poginuti!''
''Alane, bjež’mo, njih je dvojica, a mi smo sami!''

Izuzev rijetkih pojedinaca i zagriženih skupina štovatelja, stripovi su danas, barem kod nas, nedovoljno eksploatirani i cijenjeni, što me mrvicu i čudi, pošto se mladi često žale da je čitanje knjiga totalno out. Pa hajde onda umjesto tih cigara ili trač magazina, radije si džeparac potrošite na neki stripić ili pak skoknite do najbliže knjižnice ili striparnice, zavalite se i uživajte u lakom štivu :)