U sklopu izraelskog tjedna na Pagu koji je trajao od 27. srpnja do 6. kolovoza, Hrvatsku su posjetili jedne od najvećih electro-trance zvijezda današnjice, izraelski duo Infected Mushroom, što je bila odlična prilika za porazgovarati s Erezom Eisenom i Amitom Duvdevanijem. (interview preuzet s muzika.hr).

Pročitali smo da održite otprilike 150 koncerata godišnje? Nije li to malo iscrpljujuće? Sudeći po vašim licima trenutno, rekla bih da tu nema sumnje.
(smijeh) Da to je istina, s time da kada nismo na koncertima, tada stvaramo novu muziku u studiju. No iscrpljujuće? Ponekad. Ali kada izađemo na pozornicu nema mjesta umoru, jer energija koju dobivamo od publike napuni nas kao 12 sati sna.

A koji koncert biste izdvojili kao najdraži?
To je teško pitanje, iako u svakom nastupu jednako uživamo moramo ipak reći da, kao Izraelcima, ipak su nam najdraži koncerti u Tel Avivu, jer naš narod nam je golema potpora i motivacija. A i u suštini, ne bismo danas dogurali ni do pola ovoga što imamo, niti bismo postali svjetski poznati da nas publika u matičnoj zemlji nije prihvatila onako kako nas je prihvatila te stoga i njima dugujemo dio našeg uspjeha, te im svakim koncertom želimo na tome zahvaliti.

Kakva je glazbena scena u Izraelu? Koji su najpopularniji žanrovi glazbe?
Morat ću na ovo odgovoriti komercijalni dance, ali to je trenutno hit u većini zemalja koje smo posjetili.

Koje izraelske glazbenike biste izdvojili?
Što se tiče trance scene i ambijentalne muzike definitivno Astrix, Skazi i Mahamudra, a što se tiče izraelskog rocka i popa, mislim da će uživati u Etti Ankri i Shlomo Artziju.

A koje glazbenike biste izdvojili za koje mislite da su najviše utjecali na kreiranje vašeg jedinstvenog stila?
Uf, tu definitivno ima mnogo utjecaja, od heavy metala, elektronike, dubstepa. Iz elektronike bih morao izdvojiti Shpongle, Normana Bassa, u heavy metalu pronalazimo inspiraciju u Panteri, Dream Theateru, dok u dubstepu npr. cijenimo Skrillexa a ne smijemo izostaviti ni Pendulum kao golemu inspiraciju

2004. i 2007. ste u sastav primili tri nova člana. Koji su bili kriteriji za to?
Prije svega naravno mora odgovarati vrsti muzičara kakvog tražimo, ali na kraju ispada da je uvijek najvažnije kakva je osoba, s obzirom da smo pola godine na turneji po svijetu, potrebni su nam članovi s kojima se ugodno družiti.

Kada ste se prije nekoliko godina preselili u Los Angeles, je li to bilo samo glazbeno uvjetovano ili je imalo veze i s političkom situacijom u Izraelu?
Ne, nije imalo veze sa situacijom u Izraelu, to smo samo vidjeli kao jako dobar potez u karijeri. U Americi je jednostavno veća scena, više ljudi s kojima možete surađivati, ozbiljnije se shvaća glazbeni posao. Politička situacija u Izraelu nije ni na što utjecala, samo situacija u glazbenoj industriji. Volimo Izrael, i svi bi ga trebali posjetiti, stvarno ima mnogo toga za vidjeti.

Smeta li vam što vaši, ajmo ih nazvati, originalni fanovi i to većinom iz Izraela smatraju da ste sada prekomercijalni i mainstream? Što mislite o tome, je li to za vas uopće nešto negativno?
Ne znam bih li rekao da je to nešto negativno. Stvarno smo dugo u glazbenom biznisu i nemoguće je da nastupi ostanu kao oni originalni i prvi. I mi se razvijamo postepeno, ali ne bih rekao u komercijalnom smjeru. Npr. naš zadnji album ''Legend of The Black Shawarma'' nije komercijalan, već je više heavy metal, iako ima dosta vokala, ne bih ga svrstao u komercijalu. Ali koliko fanova, toliko i mišljenja, zar ne? (smijeh)

Kao što ste sad spomenuli, imate tendenciju ugošćavanja vokala na vašim albuma. Koje biste izdvojili kao neostvarene želje?
Ajme, stvarno ih je mnogo, ali prije svega Dave Gahana iz Depeche Mode, Chestera iz Linkin Parka, a što se tiče ženskih vokala - Nicki Minaj.

Stvarno ste dugo u glazbenom biznisu, Erez od četvrte a ti Amit od osme godine. Možete li uopće zamisliti da radite nešto drugo?
Baš zbog toga što smo toliko dugo u tome, bavljenje glazbom nam je toliko prirodno da nismo nikad ni pomislili da će bend postati toliko velik, išli smo dan po dan. Ali oboje obožavamo hranu i restorane, pa moram reći da bismo vjerojatno tako nešto radili, imali neke male restorane gdje bi se posluživala odlična hrana i svirala odlična muzika.

Što vam je moto u životu?
Živjeti dan po dan, nema smisla planirati jer se u većini slučajeva planovi izjalove. Život vas odvede na skroz drugačije strane. Iskoristiti dane, chillati kad god možete i jesti što više dobre hrane... (smijeh)

To što ste DJ vam to i omogućuje zar ne?
Radimo ono što najbolje znamo, ali nam dopušta i da radimo normalne stvari, poput večere u restoranu s našim obiteljima. Ali većina našeg života je muzika, kada nismo na turnejama, tada smo u studiju, ostatak provodimo vrijeme s našim obiteljima. A to je na kraju najvažnije.

(Razgovarala: Nives Bokor)