Interview: Jole - Ja sam istinski ljubitelj glazbe, veseljak i pozitivac, trash zvijezde me ne zanimaju

Capitano bar u Rijeci je već tradicionalno proslavio svoju godišnjicu uz splitskog pjevača i velikog zabavljača publike svih generacija - Jolu. Spontan i karizmatičan, kako na pozornici tako i u razgovoru sa Izlascima otkrio je mnoge zanimljivosti iz svog estradnog i privatnog života. Provjerite!

 

: Koga smatrate pravim celebrityem na hrvatskoj glazbenoj sceni? Postoji li uopće takva osoba u pravom smislu riječi na našim prostorima?

 

Ne mogu se sad baš sjetiti; zapravo uopće niti ne znam što bi ta riječ zapravo trebala predstavljati... Ako bi nekoga u jednom smislu morao izdvojiti, to bi zasigurno bila Severina. 

 

: A Jelena Rozga?

 

Je. Ako i do sad nije bila u punom sjaju biti će! Kako je krenulo... Neki možda špekuliraju da je koncertom nadmašila Seve, ali po meni to nije usporedivo. Severina ima dugotrajnu i osebujnu karijeru, i treba se samo sjetiti gdje je sve pjevala i koliko je dvorana napunila.

 

 

: Već ste preko deset godina na sceni i iza vas su brojne pjesme. Koja vam od njih još uvijek budi trnce i podsjeća na ljubav prema glazbi?

 

Moram se malo vratiti na početak, prisjetiti i reći da smo ja i Huljić uvijek voljeli eksperimentirati sa glazbom i da je puno pjesama koje su mi drage. Zasigurno je to "Zove, zove, Jole, Jole", "Duša od papira", "Srce veliko", "Samac". Na zadnjem albumu također imam jednu pjesmu koja je meni super jer je totalno otkačena... Dosta sam svestran u glazbi, a mislim da se to i sviđa mojoj publici jer vidim da prihvaća različite nazovimo ih žanrove i "Neznalicu", "Ptice putuju", "Bezbolno" i "Jedna mala plava"  koja je već, ajmo reći, pop- rock stvar. Bitno je da je uvijek tu prepoznatljivi Jole. 

 

: Što mislite o novim instant i trash pjevačkim zvijezdama i Super talentima koji ih stvaraju? Koliko se današnja glazbena industrija razlikuje od doba kada ste vi počeli?

 

Pa ja recimo nisam imao taj put, moj je bio rad, ja sam pet godina prvo svirao klavijature, pjevao i širio svoj bend te na scenu nisam došao "preko noći", kako se kaže. Nisam nikada niti otpjevao pjesmu na playback, uvijek želim da je to uživo; ako slučajno tehnika to ne dozvoljava onda barem da je vokal uživo. E sad, instant i trash zvijezde, što reći... Netko se od njih možda samo želi pojaviti u novinama ili nekom drugom mediju, a netko možda na prevaru želi raditi taj posao i napraviti biznis od toga. Bilo je takvih realizacija i na svjetskoj glazbenoj sceni. Ja sam istinski ljubitelj glazbe, veseljak i pozitivac tako da ne želim niti razmišljati o trash zvijezdama i ne volim estradni život. 

 

: Zna se da ste se po Rijeci zabavljali prije nego ste postali 'današnji' Jole. Izlazite li još tako ludo i kakve su to zabave bile? Kakve danas izlaske preferirate?

 

I dan danas izlazim po Rijeci (smijeh). Preferiram izlaske gdje su svi nasmijani, otkačeni, ludi i da je to na nekom nivou. I sada volim bančit, i ono što mi se sviđa najbolje će predočiti ovo večeras u Capitanu; maloprije je svirao house i svi plešu, sada svira zabavno i svi pivaju. U večeri znam po nekoliko puta promijeniti lokacije gdje svira različita glazba i svugdje se dobro zabavim! Bitna je ekipa, da je vesela i otkačena i naravno... ljubav! 

 

: Imate li neki omiljeni klub?

 

Hmm... ja sam prošao dosta tih faza što splitskih, što riječkih, što zagrebačkih. Kad sam davno počeo izlaziti znam da se glavni noćni život odvijao u Opatiji, gdje su bili odlični klubovi poput Hemingwaya, Capitana, Nule, Ville Vranješ,... U Rijeci je bio odličan Budha bar, a sada još uvijek i je Capitano, Phanas, a ima i dva tri odlična puba tu. Ima toga! Ja izlazim dvadeset godina vanka, neki klubovi više niti ne postoje, a teško je i svih se sjetit! U zadnje vrijeme sam malo na relaciji Split-Zagreb pa mogu pohvaliti zagrebački Saloon koji mi je odličan, i tako...

 

: Jeste li imali ikad nekih neugodnosti sa ženskim dijelom publike?

 

Nikada, zaista. Osim što sam vesela i pozitivna osoba, jako sam iskren što znači da nikada neću nikome ništa obećat, a da neću ispuniti (smijeh). Prije nego sam se oženio zvali su me mezimcem žena, a mislim i da to jesam! Ja i žene smo se uvijek dobro razumjeli. 

 

: A vaša žena? Je li ona ljubomorna na obožavateljice?

 

Ne. Ako i je, to ne pokazuje. A ne izazivam ni ja vraga! Kako ni muškarcu nije lipo vidit da mu ženu grli grupa drugih muškaraca, tako ću se ja uvijek slikati sa svojim obožavateljima i obožavateljicama, ali uz neku dozu dostojanstva koju dugujem ženi. Moja obitelj mi puno pruža tako da ju ne želim povrijediti isto kao ni bilo kojeg člana benda ili prijatelja. Nastojim biti obziran prema svima. Potrebno je puno tolerancije i u vezi i u poslu, ali ja sam - "peace man".

 

T. Rogić