U četvrtak, 22. rujna na Matejni na Viškovu bilo je ludo! Šator na parkiralištu bio je pun, a sve zbog omiljenog domaćeg benda – Koktelsa! Dečki na bini puni pozitive digli su atmosferu već s prvim taktovima, a takva atmosfera, uz ženske vriskove potrajala je sve do jutra. 

The big boss of Koktelsi, Nikola Peršić zvan Niki pristao je na kratak razgovor s nama. Doduše, tema nas je ponesla i razgovor se oduljio...

Što ima novo kod Koktelsa?

Niki: Pa, ulovila si me u najnovijem luksuznom Maseratiju i on je najnovija vijest – naš bubnjar Dario je kupio novi cabrio nakon sezone, pa je tako on (Dario) sada glavna meta obožavanja, a mi smo pali u drugi plan. Bubnjari su uvijek bili opaki igrači u bendu!

A ono što je još novo kod nas, je to da imamo našu ljetnu turneju i iako smo mislili da će ona završiti nešto ranije pa da ćemo i mi imati malo ljeta i lijepog vremena za sebe, ona se nastavlja. Sada smo tu na Viškovu, već za dva dana smo u Sloveniji,  nakon toga na Grobniku, a onda odmah nastavljamo po Istri – Tinjan, San Vicent itd, ne znam ni sam gdje. Teško i sam pratim gdje sve imamo nastupe, pa se divim našim obožavateljima koji nas uvijek prate i popune šatore. Iskoristio bih priliku zahvaliti svim fanovima koji uporno dolaze i čine sretnima nas kao i organizatore.

Kada je započela turneja?

 - Službeno, 10. rujna! Ali mi kažemo da naša turneja počne kada počne lijepo vrijeme. Zimska turneja nam inače traje negdje do travnja, svibanj je prijelazno razdoblje, a u lipnju se zaredaju nastupi jedan za drugim i traju sve do studenog. To je neka ljetno-jesenska turneja koja je najduža i s najviše koncerata. U to vrijeme dobivamo ideje i skupljamo materijale za buduće projekte. Mogu reći da smo do sada skupili dosta materijala i čekamo prvu priliku slobodnog vremena da sve te ideje posložimo. A u studenome, kad se smanje svirke, ćemo početi sa snimanjem. Tako funkcionira naš život: ili sviramo ili snimamo. Prazan hod kod nas - da bi ležali doma - ne postoji! Možda je koji put naporno, ali nikad nije dosadno. Uvijek je zabavno!

Nikijeva razmišljanja...

 - Sad smo nešto stariji. Ne znam koliko smo pametniji, ali dosta smo naučili i počeli sve više cijeniti vrijeme. Funkcionirat ćemo tako dok nam se neki od ekipe ne oženi – onda ćemo potpisat presudu predaje pa ćemo k'o Hrvatska pred Europom popustit pod svim pravilima. Ali dok se još uvijek nismo okrenuli vjenčanjima, pokušavamo svoju kreativu, svo stečeno znanje i energiju koju smo pokupili od ljudi pretočit u pametne stvari, sa ciljem da to ostane i jednog dana kada mi ne budemo više svirali.

A, ti se ženiš ili? Jer prošle godine se nešto šuškalo o tome... (Vidi OVDJE )

 - Hm... „Šuška se šuška da ona voli Duška“. Ja volim da se šuška uvijek nešto, ali još uvijek se ne šuška ispod vjenčanice. Dobro je to da je večeras na Viškovu revija vjenčanica, pa ću malo vidjet što je u điru, a što nije, jer čovjek mora između ostaloga radi opće kulture biti informiran. Ako mi se dogodi, a ja znam da će mi se to dogodit nabrzinu kao i sve stvari u životu, pa da budem spreman. Stariji mi kažu da „počnen hitat parangal aš mi je već vreme“. Tako sam ja sada kupio neku ješku i počeo „hitat taj parangal“. Nešto se ulovi, nešto pobjegne... Kad budem prezentirao konačni ulov, onda ću vas zvat, da vam to i službeno demonstriram. We'll stay in touch!  Čak bih ja uveo i kamere u svoj dnevni boravak da vam to bude direktni stream, kad bude nešto konkretno.

Kako ste zadovoljni s publikom i ženskim vriskovima?

 - Trebao bih reći da su ove godine u publici bile najljepše cure i njihovi vriskovi najjači, ali ne mogu to tvrditi. Jer svaka generacija nosi novi broj lijepih cura, a teško je kraj toga ostat normalan i nosit se s prizorom ispred sebe. Čim sunce zasja malo jače, curice se skinu u kratke haljinice, pocrne, stave štikle, i mi jednostavno ne znamo kamo bismo gledali. To su ogromni izazovi. A cure moraju znati da kad smo mi na turneji, nemamo toliko vremena i možda ne posvećujemo pažnje onoliko koliko bismo trebali, jer nekad ili nije vrijeme ili nije dobro mjesto. Ali obećajemo, odužit ćemo se, čim zahladi!

Znači li to da je bilo razočaranja?

 - Ma ne u tom smislu! Kad koncert završi, svi navale. Svaki od nas bi želio ostati i popričati sa svakim, možda čak ostati i feštati dalje do jutra, međutim ako nas čeka put i drugi koncert sutra, onda nismo u mogućnosti. Netko to možda uzme za zlo. Ali, treba razumjevanja. Ja bih volio ostati svaki put, nije mi žao vremena, ali koji put stvarno treba ići. Koji put možda stvarno želiš ostati, ali prijevoz žuri, mada ti se tu skrivala možda i priča života.

Dojmovi s vaših nastupa? Dojmovi pred kraj ljeta?

 - Svaki nastup je novi izazov. Kako glazbeno, tako i društveno. Taj spoj emocija nas ispunjava - i prazni. Sad, pred kraj ljeta već osjećamo određeni umor i dozu zadovoljstva zbog uspomena koje nosimo sa sobom.

Sjećam se kad smo još bili tzv. obični muzičari, pa bi došli na gažu, a svi bi nas pitali: „Ćete popit, ćete pojest nešto?“. Pitao sam se zašto oni tako skaču oko mene. Nisam to smatrao toliko bitnim. Ali sada sam skužio da je to itekako važno, jer se ti osjećaš dobrodošao. To su sitni ustupci, ne tražimo mi da itko titra oko nas, ali ako mi imamo dosta vode na pozornici i sitne stvari poput toga, atmosfera je pozitiva i šansa za dobar nastup je 100% veća. Znalo nam se dogoditi da negdje dođemo i već na samom početku organizator počne s nekim poluprijetnjama i u startu nas dekoncentrira i tu odličnu atmosferu koju smo donijeli sa sobom, razbije. Tada je nemoguće vratit se na nekakvu pozitivu.

Npr. mi ne konzumiramo baš alkohol, eventualno cugu-dvije prije nastupa i onda pijemo vodu. I onda, kad nam netko – organizator ili neki ugostitelj koji nema pojma o organizaciji, i tu vodu uskrati i to još da do znanja kao da smo mi neki lopovi, totalno nas razvali i uništi atmosferu, jer mi se pitamo kakav je to čovjek koji ti neće dat ni vode. Normalno, on onda nama pokvari nastup! Isto se događa kada nema dovoljno osiguranja, pa nastaju nekakva barufe. To nikako nije dobro za feštu, a nas dekoncentrira.

U suprotnom, kada organizator zna svoj posao, onda slijedi i odličan nastup. Pozitiva i zabava je u prvom planu i tako bi trebalo biti! Prije nastupa treba raditi na pozitivi, a sve ostalo ostaviti za neki drugi dan.

Kako se ti osjećaš kao the big boss of Koktelsi?

 - Bit negdje glavni znači prvenstveno odgovornost. Imam brigu za svih. Ja sam prva linija pregovora s organizatorom ili menadžerom i onda odgovaram za sve članove benda, pa tako proživljavam sve njihove pozitivne i negativne trenutke. Ako je npr. neki od članova nešto zeznuo, ja se direktno ili indirektno osjećam krivim zbog toga i pokušavam ga opravdat ako mogu, a onda s njim kasnije to na svoj način riješim.

Ako se misli na popularnost, ne mislim da je meni ukazana neka veća čast, jer svaki od nas ima jednaku šansu da se istakne u bendu. Ovisno o pojedincu koliko će se potruditi oko imidža i nastupa, toliko će biti i zapažen.

Tko je zapravo Nikola?

 - Hm? Rekao bih ti, kad bih znao! (Smijeh) Ja pokušavam u rukama držat kontrolu koliko god mogu, jer to volim, pa obično nad sobom nemam nikakvu kontrolu! Stvari koje bih trebao stavit u red, nikako ne mogu dovest u red. (Smijeh) S toliko godina koliko imam, ja i dalje živim noći, nikako da se naviknem na dnevni bioritam. Volio bih da, bend i ja kao dio benda, bez obzira na to koliko ćemo biti plaćeni, napravimo nešto što će ostati i kasnije, kada mi prestanemo s radom – bilo u vidu pjesme ili u vidu našeg načina rada. Jednostavno bih volio da Koktelsi ostanu zapamćeni.

Vjerujem da imamo dosta dobrih stvari koje bi mogle služiti kao model nekome za napraviti neku novu stvar. Ne kažem da je kod nas sve savršeno. Doduše nastojimo svakog dana i svake godine pojedinosti unaprijedit, ali mislim da imamo dosta dobrih načina na temelju kojih bi netko mogao graditi svoju karijeru. Nekima to pokušavam dat do znanja, ali im se ne lovi uha...

I, u svom tom trudu, nekad zaboraviš na sebe! Ja se ipak trudim održati privatna prijateljstva. Pokušavam živjeti kao što sam živio i prije  nego sam bio zauzet bendom. Koliko mi to uspješno ide od ruke, treba pitat te prijatelje. Često analiziram svoj rad, i ako mislim da sam se rastegnuo na previše strana, onda jednostavno režem viškove koji mi ne trebaju. Neki put su to privatne veze. Mislim da je život pun odluka i odricanja. Neki put je i okrutan. Ali s vremenom skužiš da nisi supermen i da možeš radit dobro jednu ili dvije stvari koje su povezane i da sve ostalo možeš raditi tek u slobodno vrijeme, a ako probaš to mješati, onda ti kiksa sve. Dok god budem donekle imao tu kontrolu, bit će dobro.

Ženidba?

 - Tko se prvi od nas oženi, neće se više moći posvetiti radu, kreativi i bendu kao do sad. To je 100%. Jer muzika nije posao, to je karijera. S tim ideš spavati, s tim se budiš i s tim živiš cijeli dan.

Mislim da ako želiš u nečemu uspjeti, trebaš svu pažnju i apsolutno puno vremena posvetiti tome na čemu radiš. Koktelsi su uspjeli jer je nekolicina nas svu pažnju i svo svoje vrijeme posvetila bendu. Ako se u našim životima dogodi još nešto čemu trebamo posvetiti svu pažnju, ovo prvo će popustiti. Život je kao balon. Ako na jednu stranu pritisneš, na drugu stranu će iskočiti! Znači ako negdje „potegneš“, negdje će ostati „rupa“. Ja sam realan. Smatram da onog trenutka kad u određeno vrijeme budem morao „otkinuti“ od benda da bih vrijeme posvetio privatnom životu, dio će faliti i neće više biti tako uspješno. To je dokazano 101%! Ljudi koji su napravili karijeru, bili su solo. Ne zato što oni ne vole obitelj, nego zato što za nju nemaju vremena. Oni u estradi koji se ožene, vuku to jedno godinu dana, a onda se rastanu . Postavlja se pitanje možeš li se odreć dosadašnjeg života i posvetiti se novom.

Možda se ne moraš odreći dosadašnjeg u potpunosti, ali sigurno na ovaj način, ovoliko, ne može funkcionirati. Ženidba je zahtjevan projekt kojemu treba posvetiti određeno vrijeme. Onaj tko nema vremena, neka to ni ne radi! S osobama s kojima mu je lijepo, neka budu prijatelji. Bit će sretniji. A ako ste vi gradili projekt cijeli život, kao što su nama Koktelsi, i to ne želite ostaviti, ako uđete u brak, onda će negdje puknut. Ja sam 100% u Koktelsima dok god ne odlučim drukčije!

Tko je zapravo Nikola bez Koktelsa?

 - Meni su jednostavno Koktelsi, i način života, i način razmišljanja, i planiranja budućnosti, i sjećanja iz prošlosti. Koktelsi su za mene prevelika stvar. Više mi se toga dogodilo u životu vezano uz bend, nego vezano uz išta drugo. Čim samo načmemo temu „Nikola bez Koktelsa“, ja se toliko iznerviram. Ja sam doslovno zaljubljen u bend. Jednostavno ne znam kako će to izgledati jednog dana kad ja budem morao smanjiti svoj udio u Koktelsima. To će bit jedna vrlo katastrofična situacija za moje psihičko stanje!

Zar mora biti baš potpuni prekid?

 - Vidim kod bendova koji su trajali po 20 godina da nakon što prekinu, nakon 5 godina se opet okupe u bend. Nisu upitne financije, nego jednostavno skužiš da ti ne znaš raditi ništa drugo na svijetu osim toga. To si ti!

(intervju vodila: Tatjana Udović)