Vikend. Izlazak. Klub. Cuga. Čaga. Druženje. Začetak bezbrojnih romantičnih priča još od davne Grčke i Rima.

Cure, koliko vam se puta dogodilo da izađete van totalno singl i seksi, flertujete očnim kontaktom s kjut frajerom, a vratite se doma krajnje razočarane u muški rod i sve što on kao takav predstavlja?
 
Dečki, koliko vam se puta dogodilo da vam se svidjela ona mala šta razvaljuje na plesnom podiju, prekrasnih očiju/nogu/dupeta, ali jednostavno nemate dovoljno velika muda, ili pak niste dovoljno urokani da joj priđete?
 
Statistika pokazuje, ali i muška svjedočanstva potvrđuju koliko je zapravo teško napraviti onaj prvi, krucijalni korak u postupku upoznavanja, odnosno uspostavljanja kontakta s pripadnicom ljepšega spola, pa je stoga moguće da je upravo ovaj ''fenomen'' glavni krivac masovnoj konzumaciji alkoholnih pića u mladih.
 
Pošto brojna istraživanja potvrđuju kako pod utjecajem alkohola opada razina suzdržanosti te da ''umjereno pijenje potiče ljude na emotivniji pristup drugima i otvoreniju komunikaciju'', logično je da bez spomenutog stimulansa brojnih ljubavnih sudbina ne bi ni bilo.
 
Gledajući situaciju iz ženske perspektive, to otprilike izgleda ovako – vi ste muškarci, vi poduzmite prvi korak. Zar vam je to tolika frka?! Paaa...zapravo i jest. Strah od brukanja i odbijanja, znojni dlanovi, lagano podrhtavanje nogu ili iznenadno mucanje samo su neke od uber bedara koje uspješno koče momke da pruže curi ruku i pozovu ju na cugu. Tu dolazimo do posezanja za famoznim C2H5OH.
 
 

 
 
Nakon napornog tjedna bivanja studentom, dolazi vikend, a s njim i alkohol – iliti glavni okidač smjelosti u muškaraca. I dok neki od njih tvrde kako je (osim alkohola) glavni pokretač večeri društvo i pouzdan wingmen, o kojima ovisi hoće li  biti pasivni ili aktivni igrači te noći, drugi tvrde kako ih barenje uopće ne zanima kada su vani, a treći pak pričaju kako svi mi u suštini (i potajno u sebi) priželjkujemo neku vrstu romance kada izađemo. No, svi se slažu u jednom – bez alkohola (barem jedne čašice kao psihološkog motivatora) ništa!
 
Na sreću, ima ''sretnika'' koji uspješno probiju led laganini uklizavajući spikom ''netko je prdnuo, idemo van'', ili pak svojim neodoljivim kretnjama poput Jaggera, no drugi ipak svoj šarm moraju prezentirati na jedini način koji kod cura pali – humor i iskrenost. Cure vrlo brzo probiju svaki oblik levaćenja, pretjeranog hvalisanja ili junačkog pokušaja uvaljivanja u njihove gaćice.
 
Naravno, u cijeloj toj priči ekstremno je bitno cuganje sa stilom, nikakve svinjarije niti junačka izbijanja iz cipelica ne dolaze u obzir kod šarmiranja bilo kakvog spola, a pogotovo onog nježnijeg. Cure možda ne shvaćaju u potpunosti kompleksnost situacije u kojoj se momci nalaze, i ponekad nam stvarno nije jasno gdje je nestala odvažnost i herojstvo toliko puta opjevano u viteškim romanima.
 
No, moramo im odati ogromno priznanje jer se fakat trude. Prići djevi u noći pršteći od alkoholnog samopouzdanja je teško, al još ju je teže zadržat i trijezan tretirat kao kraljicu iz dana u dan.
 
Na kraju krajeva...nije čaša kriva što je čaša...