Nedavni slučaj "zatvaranja" Jazz Tunela šokiralo je i rastužilo gotovo sve Riječane, glazbenike, starije kao i mlađe generacije, odnosno one željne kvalitetnog kulturnog i umjetničkog doživljaja. Neki krive loše vođenje spomenutog kluba, visoke cijene ulaznica i cuge, a druge već zabrinjava ekspanzija trivijalne treš muzike i bacanje u zaborav svega što je Rijeku i dovelo do naslova ''rokerskog grada''. Propada li Rijeka kulturološki? Zar stvarno dolazimo u situaciju da pri izlasku moramo birati hoćemo li đuskati uz ''Maslačak'', ''Kemiju'' ili ''Bižuteriju''? Gdje su alternativni i urbani sadržaji?

Iako se o ukusima ne raspravlja, ljudima, točnije mladima danas više fakat nije bitna kvaliteta sadržaja. Vikend se čeka s nestrpljenjem, ali ne kako bi se čuo neki kvalitetni koncert, već kako bi se što više oblilo što jeftinijom cugom, urlalo uz navijačke, domoljubne ili cajkaroške stihove, a vrhunac večeri bio bi neki rigoleto u điru ili '''ubijanje oka'' po grmovima.

Rozga bez beda napuni Dvoranu Mladosti, Samardžić po drugi puta u mjesec dana hara Terminalom, a Beatles Revival bend pjeva u polupraznom Kalypsu. Arca, brod s rokerskim repertoarom – zjapi prazan. Nina se pak opako njiše pod teretom janjetine i Vucovih pjesama od kojih svaka druga u sebi sadrži riječ ''alkohol''.

Kazalište je ovdje potpuno stran pojam. Usprkos veoma povoljnim ulaznicama za studente i zanimljivom repertoaru, dosta mladih nikad nije ni kročilo u nj. Šta reći? Očito je masi napetiji iskomercijalizirani program šund tematike, light motiva i besmislenih tekstova jer je nakon napornog tjedna potrebno popustiti kočnice. Zar je Rijeci vrijeme za glazbeni preodgoj?  

Ma nije sve tako sivo. Dok god su Palach, Stereo, Place i srodni klubovi dupkom puni skoro svaki vikend, dok god ugošćuju sjajne renomirane izvođače, a istovremeno ostavljaju prostora mladim alternativcima da se afirmiraju na riječkoj sceni, sve je kul.  Poanta Konta i dalje je ista – okupljanje, druženje i širenje horizonta mladih, urbanih intelektualaca i onih koji se tako osjećaju.

Jaranluk više nije toliko izražen, zahvaljujući zatvorenim vratima inih cajkaških klubova, odnosno underground Kameleonu. Pa si tamo slobodno urličite. Riječke ljetne noći svake godine zahvalnim brojem posjetitelja iznova oduševe građane i turiste. Tunel klub donekle biva spašen, iako i dalje u razočaranju žalimo za jednim od naj jazz klubova u Hrvatskoj. RiRock. Hartera. Fiumanka. KIČMA. Riječki karneval – jedan od najvećih u svijetu. Nije da se nemamo čime dičiti.

Komercijalizacija, kič, šund i treš su neizbježni svugdje, nametnuti kao mainstream, jer se zna da će masa uvijek pokleknuti. U svakom slučaju, umjesto borbe sa vjetrenjačama, radije očuvajmo i njegujmo svoj fijumanski mentalitet i razvijajmo urbanu kulturu, i neće biti bojazni za bolje sutra.