Goran Vrkić je poznati riječki gitarist i prepoznatljivo ime na riječkoj rock sceni. Svojevrsno priznanje za godine sviranja i suradnje sa mnogim bendovima dobio je 2009. godine kada mu je uručena nagrada grada Rijeke za sudjelovanje kroz život u glazbenim vodama. Je li riječki rock umro, kako nastupi u Galileo baru daju poslasticu za one vjerne tom glazbenom izričaju, hoće li se članovi benda Mrtvi kanal ponovno okupiti saznajte u slijedećim recima...

: Kao gitarist svirali ste u nekoliko bendova, a jedan od njih bio je i Mrtvi kanal koji se smatra najdorađenijim bendom Drugog riječkog vala... Kakva su vaša iskustva sa bendovima?

Bilo je tu jako puno bendova... Svi su imali jedan svoj identitet i svojstven glazbeni izričaj. Mrtvi kanal je jedan socijalno angažirani bend koji je djelovao u tom segmentu međutim opet smo se okupili tako da bend i danas postoji. Pjevač Diego i ja čuli smo se i u tijeku su pregovori o ponovnoj afirmaciji. Ja bi to osobno jako volio, sada slažemo pjesme koje su inspirirane radničkom klasom. Pjesme su prožete tematikom demokracije i socijalnih odnosa; jedna pjesma se zove "Krupne suze na licu heroja" pa je jasna sama pozadina toga. Uvijek smo bili angažirani u tom nekom new age punkerskom buntu tako da probudimo mlade naraštaje da se nešto mijenja u tom smjeru.

: Smatrate li da vaš umjetnički izričaj više dolazi do izričaja odkada nastupate samostalno?

Nažalost, ja sad sviram cover jer ne stignem više autorski radit. Ovo što radim je za preživit. Da bi i dalje bio aktivan u glazbi moram puno svirati, jer ako ne radiš ne možeš niti napredovati. Spomenuo bi još i svoj matični bend Mrtvi kanal koji se raspao 1983., međutim to nije bilo iz razloga jer nije bilo svirki, nego je svatko odlučio krenuti svojim putem jer nas to nije u dovoljnoj mjeri više zanimalo. Sad su svi članovi benda u nekoj novoj dimenziji, pjevač sad ima unuke, onda mi kad se skupimo umjesto na boće odemo malo svirati. Ne želim sam sebi reći ja sam star i neću više svirati. Imam i puno mladih prijatelja koji me apsolutno podržavaju. Tu i tamo na svirkama susretnem neke strance koji me znaju zapitati :"Pa što ti radiš ovdje?"; a ja im na to odgovaram - Pa ovo je moja domovina! To je taj moj socijalni bunt.

: Osim glazbe, bavite se i ugostiteljstvom, posvećujete li se u dovoljnoj mjeri objema djelatnostima?

Što se tiče ugostiteljstva, konkretno "Tenka", ja nisam sam u tome. Ima nas više, to je jedna Udruga. Iz tog razloga to može funkcionirati tako da ja i dalje mogu svirati i biti usredotočen da ponovno pokrenemo Mrtvi kanal. Želimo izdati novi album, naravno sve to bez prevelikih maštanja ali sa jednom nadom da će publika prihvatiti tu našu demokratičnost u pjesmama. Postavlja se pitanje kako spojit te dvije djelatnosti!? Moj posao je organizacija koncerata, modnih događanja što iziskuje puno vremena pa to odrađujem parcijalno. U ugostiteljstvu postoji podjela poslova što olakšava samu realizaciju.

: Što smatrate svojim najvećim uspjehom u karijeri?

Meni je uspjeh već to što sviram. Nemam neke prevelike ambicije, nisam tašt i nemoram imati status "zvijezde". Imao sam prilike postati jako popularan u određenim okvirima. Meni su dolazile osobe poput Tutića koje su mi predlagale neki narodnjački melos, međutim uspjeh na takvim kanalima mene nije zanimao niti će me zanimati. Sama pomisao da moram svirati nešto što me uopće ne zanima je u meni izazivala stravu i užas. Sviram ono što volim i samo se nadam da ću ponovno početi autorski, da prenesem neke svoje pjesme ljudima. U lokalima što radim to je cover, to su najbolji hitovi nastali u razdoblju od 60-ih do 80-ih.

: Koji je vaš recept za uspjeh?

Ovisi kako gledaš na uspjeh. Ako gledamo na uspjeh u glazbi kao jednoj sferi umjetnosti tada je bitno što više vježbati, biti uporan u tome. Iz godine u godinu ideš malo po malo naprijed. Kada dođeš do stupnja da sam sebi kažeš "to je to" i kada drugi ljudi to prepoznaju i ponosni su na tebe onda je to uspjeh. Moja poruka mladima je: upornost se isplati!

T. Rogić
video: M. Lesić