Ulazak u 21. stoljeće, osim znanstvenih, tehnoloških ili ekonomskih noviteta, obilježile su i neke neočekivane društveno-socijalne promjene i šokantni obrati među pripadnicima ljepšega i jačega spola. Brijem da je taj ''trend'' počeo buktati još od ultrapopularne serije koja glorificira i napokon liberalizira ženski rod (Seks i grad), no kao i sve ostalo, očito je i ova ''inovacija'' zakasnila u kutke Lijepe naše ili je tek sada aktualna (i ne više tabu) topika među mladima.
 
Naime, svi znamo osnovnu razliku između terminologije spol i rod. Dok prvo nosi fiziološka obilježja s kojima se rodiš, potonje je pojam kojega oblikuju društvo, politika, kultura, odgoj i ostali faktori kojima mi, žene, možemo zahvaliti višestoljetnu represiju još od spaljivanja i vješanja odurnih, prljavih vještica. Danas smo samo vještice. Vješala smo pošteđene.
Zasad.
 
U posljednje vrijeme (barem u mojem gradu i okruženju) sve češće bivam svjedokom bolnih naalkoholiziranih muških (!) priznanja kako ''samo žele normalnu curu'', ''napokon se smirit' s dobrom i mirnom ženskom'' ili ''ne imat više kratkotrajne i beznačajne avanturice''. Jesu li se rodne uloge napokon oslobodile onih klišejastih etiketa tipa da ''samo žene plaču'', ''samo žene tračaju'', ''samo je ženama mjesto u kuhinji'' i da samo one mogu biti hipersenzibilne, ali odgovorne, savjesne i trezvene polovice ozbiljne veze? Zašto više cure ne pate za princem na bijelom konju, i nije im bedara solirati, ili čak žonglirati s trojicom istovremeno? Koliko je danas ''sigurno'' vjerovati ženi, pogotovo onoj s kojom ''dijeliš'' dugotrajnu vezu?
 
Današnji momci ponajprije su isfrustrirani i zbunjeni dvosmislenim ženskim signalima. Cugom počastiti pičoka s kojim provedeš pola noći u razgovoru i plesu, uvjeren kako će ubrzo planuti i dejt, a možda i veza, navodno danas nije nikakva garancija...ponajprije jer ti cura na kraju večeri obično servira ''zauzeta sam'' ili ''sutra odlazim iz grada''. Nakon što si ju kompletno ispipario na densfloru, saznao broj njenog grudnjaka i najdraži bend, logična je reakcija PAF.
 

 
 
I dok je danas očito ''flertovanje i varanje normalno, pa čak i poželjno nakon nekoliko godina veze'' (citiram curu u dugogodišnjoj vezi), bilo slobodne ili vezane, neke ženke zaista ne vide ništa loše u švrljanju, odnosno višeljublju, iako se kunu u svoju savršenu vezu koju čak namjeravaju okruniti i sudbonosnim ''da'' i popratiti sedmodnevnim slavljem u slavonskom điru. Neizbježna pitanja koja se nameću ovdje - gdje završava flert, a počinje prevara? Zašto se uopće ob(a)vezati na monogamiju, ako se ne želiš pridržavati njenih načela? Kako pogledati partnera u oči nakon istočnoga grijeha s drugom osobom?  I moj osobni favorit, tko to još puši spiku ''sorry, bila sam pijana''?
 
Možda je ženska poligamija trend 21. stoljeća, možda i nije loše ''iživiti se dok si mlad'' i uživati maksimalno jer ''jedan je život'' (sve redom riječi mladih i emancipiranih studentica), a možda je ženski rod jednostavno totalno razočaran u muškarce, njihova levaćenja i spike, u veze i sva ulaganja što one sa sobom odnose, a zauzvrat donose više brige i patnje, nego guštanja u ljepotama monogamije. Žene, cure, pa čak i mlade djevojke sve se više oslobađaju svojih rodnih okova i s gorkoslatkim guštom razbijaju konvencije preuzimajući rodna obilježja jačega spola. Indiferentnost, sposobnost manipulacije i ''baratanja'' nečijim osjećajima, liječenje emocionalnih rana raskalašenim partijanjima ili litrama tekile (!) izgleda da više nisu samo muška licenca.
 
Očito i njima teško padaju prekidi i preljubi, izgleda da i oni cmolje uz romantične komedije s pohanom piletinom u krilu, te provode sate i sate u interpretiranju i analizi njenog oproštajnog ''nije u tebi problem, u meni je''. Tko zna, možda ih ovaj ''trend'' vrati natrag u doba Franka Sinatre, Deana Martina i njihove galantnosti, pa ponovno počnu mladim damama otvarati vrata ili primicati stolice. A mooožda...i ne. 
 
Vjerojatno moj dragi frend nije potpuno u krivu kada ovaj suvremeni društveni fenomen sumira spikom – ''ovo što se danas vikendom događa jednom je rječju – džungla! A jedino je pravilo...da nema pravila...''
 
Dunja Zoričić