Kolumna: O ženama, majkama, kraljicama iliti 8. mart
Drage dame, kao i svake godine, i danas je došao naš službeni dan. Dan kada nas se, barem jednom u godini kako spada, cijeni, mazi, pazi i daruje (naravno, čast testosteron-izuzecima koji to za svoje curke rade 24/7). No, nismo oduvijek uživale takav tretman. Prošavši sito i rešeto, blato i kaljužu, štrajkove, ubijanja, silovanja te ostale hororčine, ušle smo u novi milenij kao još snažnije, neslomljive kraljice!
Međunarodni dan žena (ili, kod nas ustaljen izraz još iz komunističkog režima, 8. mart) od 1975. godine redovito se obilježava, a slavi ideološku, društvenu i političku afirmaciju nježnijeg spola, te neprestanu i neumoljivu borbu za ravnopravnost u sektorima u kojima smo i dalje zakinute ili potlačene. No, povijest rodnog pitanja seže još ranije, u daleku 1857. godinu, kada je skupina žena zaposlenih u industriji prvi put pokazala muda i izašla na prosvjede zbog niskih plaća i loših radnih uvjeta.
1908. ponovno se bune, te njih 15 000 drsko i odvažno odlazi u marš New Yorkom tražeći bolje uvjete i pravo glasa. Dvije godine kasnije održava se prva međunarodna ženska konferencija u Kopenhagenu, te utemeljuje Međunarodni dan žena, kojeg već narednih godina diljem Europe počinju slaviti milijuni ljudi. Krajem 19. stoljeća javljaju se i sufražetkinje (preteča feministkinjama), posebice u SADu i Velikoj Britaniji, gdje su, ponekad čak i radikalnim potezima, pokušale ostvariti svoja prava i feminističke ciljeve.
Ipak, vrhunac epičnosti bio je Prvi svjetski rat, kada je u nedostatku muške radne snage, bilo neophodno da žene uskoče na njihova radna mjesta, ne samo u tvornicama, već i na frontu. Ta prekretnica napokon je ušutkala seksističke stavove i stereotipe političara, koji su im ubrzo ispunili većinu zahtjeva i prava, te ih službeno uveli u Ustav, u kojem su izjednačene u pravu glasa. U nekim zemljama ovaj se dan nakratko prestao obilježavati zbog povezivanja s komunizmom, ali feministice su ga ''povratile'' i ustalile u velikom stilu, pa je u nekim zemljama to još uvijek dan tradicionalnog poklanjanja ruže/karanfila svim ženama, majkama, kraljicama.
Danas, iako emancipirane, žene se još uvijek moraju trsiti i dokazivati u brojnim sferama društvenog i političkog života. Dokaz tome je stupanj nepismenosti (od ukupnog broja nepismenih ljudi na svijetu, čak dvije trećine su žene), ali i nejednakost žena na tržištu rada, odnosno omjer plaća u EU, gdje žene u prosjeku primaju 17 posto nižu plaću od muškaraca (dok je u Hrvatskoj to iznenađujućih 10,6 posto).
Nadalje, još uvijek postoje predrasude prema kojima žene nisu pouzdane liderice, pa prema tome nije poželjno da budu ni predsjednice države, stranke ili neke velike korporacije. Onda je tu i ona poznata da nam je tehnologija neprijatelj, da smo loše vozačice sa zabrinjavajućom prostornom orijentacijom koja nas uvijek nekako uspije dofurati do šoping centra, ili ona najbrutalnija spika – kakva je to žena upitnog morala ako je ''okrenula'' desetak frajera (naprotiv, frajer koji prođe pola grada je totalni mačo men).
Iako smo okarakterizirane kao nježniji, slabiji spol, znanstveno je dokazano da žene imaju daleko veći prag boli od muškaraca, dakle cijepanje drva ili mijenjanje gume na autu nije nam stran pojam (na kraju krajeva žensko biće je jedino sposobno isfurati ''lubenicu kroz ključanicu''). Tradicionalno vezane uz kuhinju, domaćinstvo i roditeljstvo, žene su bile te koje su kroz povijest ostajale kod kuće, dok bi muškarci išle u lov, odnosno zarađivali za život.
Danas se situacija, laganim, ali sigurnim korakom mijenja. Sve je više žena koje su spremne graditi karijeru i velikodušno prepustiti muškarcu vođenje kućanstva, koje se odluče na samohrano majčinstvo, koje su spremne zaprositi muškarca bez obzira na društvene konvencije, žene koje zadržavaju svoje prezime i nakon udaje, te su uspješnije na fakultetu od svojih muških kolega, ali i one koje se odvaže na seks na jednu noć bez grižnje savjesti. E da...i rasturamo šafl u štiklama.
Stoga, suvremena i emancipirana žena nije samo sinonim za ženturaču s odijelom i aktovkom na visokoj političkoj ili ekonomskoj funkciji. Ona predstavlja modernu, hrabru i snažnu osobu odvažnog karaktera, siluetu koja odiše životnim stilom, sigurnošću te uvijek privlačnim samopouzdanjem. Osobu koja se, bez obzira na dob, obrazovanje, kilažu ili socijalni status ne predaje i ne posustaje, već se uzdiže iznad života elegancijom dostojnom najveličanstvenije božice.
Muškarci, volite i ljubite svoje božice.
''Za muškarca bez žene nema raja ni na nebu ni na zemlji. Bez žene ne bi bilo sunca, mjeseca, poljoprivrede, ni vatre.''
''U ljubavi, kao i u ratu, pravo je uvijek na strani jačega. Zato će žena koju volimo uvijek biti u pravu.''
''Nagađanje žene mnogo je točnije od čvrstog uvjerenja muškarca.''
''Što je bolje od mudrosti? Žena. A što je bolje od dobre žene? Ništa.''
''Tko može upravljati jednom ženom, može upravljati i cijelim narodom.''