Rijeka je dobila novog pročelnika u Odjelu za kulturu koji je svojim godinama "bliži" mladim ljudima i njegove su ideje "svježe" te će se na taj način nadajmo se ići u korak sa Zapadom i sa svima onima od kojih možemo "pokupiti" nešto dobro. Međutim to je isto tako osoba koja je na temelju svog iskustva i znanja bila izabrana između čak 11 kandidata... Njegovo ime je - Ivan Šarar. On je bivši član riječke grupe Let 3, organizator Hartere, on je... Ostalo otkrijte sami u nastavku intervjua...

: Koje promjene bi ti volio unijeti? Postoje li neki problemi koji su prioritet?

Malo je to komplicirano pitanje! Smatram da će se promijene unijeti samim mojim dolaskom, ne zato jer sam to ja, već zato jer dolazim iz jednog svijeta koji nije birokratski. Dolazim nakon dvadeset godina iskustva na "sceni" šta u privatnom poslu, šta iz jednog svijeta koji funkcionira brže... Vrlo mi je stalo da su neke stvari jasno određene, da su transparentne, da se pazi na troškove te da se neke odluke ne donose olako... Po meni to je nešto što ljudi jako zamjeraju; bez obzira da li je to Vlada, gradovi, općine, što je potpuno svejedno. Super će biti to da se ja nastavim ponašati prirodno kao do sada i to će već samo po sebi biti jedna zanimljiva promjena. Neke probleme ne ću moći ja sanirati jer je puno odluka već doneseno. Ono što je kontradiktorno je da se ja neznam ponašati birokratski; antibirokrat u birokratskom okruženju! (smijeh)

: Rijeka ima problema sa infrastrukturom, da li se odjel za kulturu misli ticati i tog problema? Npr. znamo da se povlačilo pitanje oživljavanja Hartere kao centra za mlade...

Sad ću malo branit Rijeku, ali ne kao instituciju nego kao grad. Rijeka je bila jako zapušten grad što se tiče kulture za vrijeme Jugoslavije i teško je u pet ili deset godina od takvog grada koji je bio "mrtav" što se tiče života, zabave i kulture (svega onoga što život u gradu čini uzbudljivim) napraviti da se jednim zamahom čarobnog štapića sve pretvori u Disneyland. Isto tako apsolutno je teško nositi breme tih pedesetak godina u kojem smo zaostajali za drugim gradovima što se tiče manifestacija i što se tiče zgrada i ono što je najvažnije načina na koji građani Rijeke doživljavaju grad. U principu velika čudenja su počela kad je Grad krenuo sa raznoraznim manifestacijama, Ljetnje noći...

Susrećem se čak i sa pitanjima pa zašto turisti dolaze u Rijeku, pa jesu li oni normalni!? Zapravo mi sami sebe kočimo. Kada bi bili malo "otvoreniji" shvatili bi da će grad biti onakav kakvim ga sami napravimo. To sve potječe od naših predaka koji nas uče kako je Rijeka lučki i industrijski grad i tu je točka. Ljudi čak nisu svjesni koliko je Rijeka čudan grad samim tim što je na moru a ne živi nikakav ljetni ritam. On je jedini grad na Jadranu iz kojeg ljeti svi bježe! To više nije stvar da je grad ružan ili ovakav i onakav, nego čisto navika tog načina života što se tiče kulture i zabave koja je u odnosu na ostale gradove neuobičajena. To nije nešto što se može promijeniti u kratkom periodu nego je dugotrajan proces koji moraju mijenjati i oni koji su čelni ljudi za kulturu ali i sami građani svojom svješću. S naše strane postoji puno planova kako bi se to promijenilo. Što se tiče infrastrukture konkretno zna se da su najveća infrastrukturna središta osim Hartere koju ste već spomenuli također i nova Gradska knjižnica. "Veliki zalogaj" je to kada se zna da već sedamdeset godina nije ništa napravljeno a sad kreću takvi jedni kulturni instituti.

: Kako komentiraš da ti se spočitavaju interesne veze sa Obersnelom?

Ja ne znam koje spočitavanje kada svi znaju da je moja (sada već bivša) firma surađivala sa Gradom i to je to. Obznanjeno je točno što, kako i na koji način i ja to uopće ne bi komentirao.

: Iako se od tebe očekuje određena ozbiljnost i odgovornost, tvoje godine ipak prirodno traže i druge stvari kao što su zabava, opuštanje, izlasci... Kako stojiš s time? Imaš li vremena za sebe?

Pa žalosni odgovor je da zapravo nemam! U vrijeme kada sam svirao (punih jedanaest godina) 95% vikenda je bilo izlazak! Zabavljali smo druge svojom glazbom a ujedno smo se i sami zabavljali. Taman kad sam prestao svirati dobio sam dijete; tako sam preko noći od čovjeka koji se stalno zabavlja postao - obiteljski čovjek. Međutim ne žalim se, lijepo mi je. Ako to sve rezimiramo najbolje sam se zabavljao u trenutcima organiziranja Hartere. Kada dijete malo poraste ponovno se otvara faza nove "mladosti i ludosti".

: Bojiš li se da nećeš ispuniti određena očekivanja? Je li te strah neuspjeha?

Strah me neuspjeha u toj mjeri koliko je uobičajeno da je sve koji žele nešto postići strah. Ja bi to nazvao pozitivnom tremom. Želja za dokazivanjem je tu, a osobno sam dobro izvagao sve okolnosti prije nego sam se uopće prijavio na samo mjesto pročelnika. Ne bojim se jer volim raditi i jer volim izazove! Nisam od onih koji vole tako lako odustati. Ne postoji strah od neuspjeha nego je kod mene prisutan strah od ulaska u svijet birokracije koji je za mene nepoznanica. Mogu naslutiti i primjeniti iz vana što sam čuo kako to funkcionira ali svjestan sam da kada dođem "unutra" da je to opet nešto drugo. Zna se da je hrvatska zakonska regulativa vrlo kruta i da vrlo sporo prati promjene, zato neke stvari nisu onakve zato jer ljudi to nisu htjeli mijenjat nego zato jer to Zakon nije dozvoljavao.

T. Rogić
video: M. Lesić