Iako mi je apsolutno nemoguće biti objektivnom kada se radi o liku i djelu Joška Čaglja, sinoć se bez sumnje odvio jedan od najmoćnijih koncerata u Rijeci ove godine. Hladnu prosinačku noć na Terminalu užario je do temelja i još jednom opravdao status vrhunskog zabavljača na ovim prostorima. 

Večer je počela u revijalnom tonu, ekipa se lagano sakupljala, đuskala i njihala na standardne hitove već izlizane Rozga/Magazin ploče. A onda negdje iza ponoći na stejđ upada Jole i zagrijava atmosferu pjesmom ''Samac'', himnom svih slobodnih ptica, toplo pozdravlja Riječane i nastavlja redati plesne hitove sa svojim genijalnim bendom.

U to se vrijeme Terminal već dobrano nakrcao i bilo kakva grupna aktivnost, slikanje ili odlazak do toaleta bivaju onemogućeni. No čini se kako to nikome nije smetalo, jer nije bilo osobe koja nije bila u elementu, neumorno skakala i razmijenjivala emocije. Tako smo kolektivno dijelili ''Dva broja manju'' i ''Dušu od papira'', tjerali ''Gavrane'', šivali ''Odijelo'', i dodavali si ''Kocku šećera''. Jole je predstavio i svoje nove pjesme ''Ona'' , ''Ja ti mogu biti tata'' i ''Kamatarka'', a tko ih i nije čuo, bez beda se odmah ušaltao u njihovu problematiku. 

Nakon pauze od samo petnaestak minuta, mokar, ali nimalo umoran Splićanin otpjevao je svoju ''Neznalicu'', ''Sve su žene lijepe'', ''Jedninu i množinu'',  ''Otvori mi draga'', ''Dođi večeras''...Osim svojih tekstova, Jole je posegnuo i u riznicu legendarnih, vječnih hitova na koje su neki padali na koljena, a drugi se penjali na šank ili podvrgnuli kolektivnim grljenkama. Pa su se tako mogli čuti ''Evo noći, evo ludila'', ''Majko stara'', ''Nećemo noćas doma'', ''Oči boje lavande'', ''Kuća na kraju sela'', ali i ''Bižuterija'', Sevkin ''Brad Pitt'' te ''Samo za taj osjećaj'' Hladnog Piva.

''Evo jedna za ekipu sa izlasci.net!'', viknuo je Jole i završio koncert pjesmom ''Zove, Zove, Jole, Jole''', no zagrižena publika i konobari sa prskalicama vraćali su ga čak tri puta na bis. Još uvijek nabrijan i ubersimpatičan, malo poslije 4 sata ujutro izvedbom Gibonnijevih ''Zlatnih godina'' savršeno je zaokružio svoj riječki nastup i poslao nas doma sa upalom mišića i uništenim glasnicama, ali nimalo u žaljenju za upad od 50 kuna.

Cijelu noć su se među publikom mogli razabirati krikovi i povici tipa ''Jole, kralju!'', ''Koji je ovo car'' ili ''Ajmo, legendoooooo!''. Brijem da je poanta izrečena.