Nema uopće spora da je Hartera za mnoge Riječane i njihove goste jedan od najiščekivanijih vikenda. Iznova i iznova se ponavlja ista stvar svake godine kada sa oduševljenjem ulazimo u kompleks koji doživljavamo kao jedno zaista posebno mjesto.

Upravo bivša tvornica i sam duh lokacije je taj koji je Harteru donio taj status, a Mrle je sa svojim kreativnim rješenjima dodatno oživio festival da se ljudi osjećaju kao u bajci. 

Hartera ima pozitivne ljude kao malo koji festival u regiji. Nekako se čini da nema onih namrgođenih faca koje vidimo na svakom koraku na nekim drugim mjestima, nekako svi izgledaju lijepo.

U subotu svi su putevi vodili na Trentemollera, a i posjeta je bila bolje nego lani. Ono što su prethodnih godina napravili Royksopp (2009.) i Moderat (2010.), ovogodišnje izdanje Hartere svakako će se pamtiti po izvanserijskom koncertu koji su priredili Anders i njegova ekipa. 

Uz lijepu kulisu na pozornici, atmosfera u hali je bila usijana kao na prije spomenutim koncertima. Trentemoller je definitivno s ovim bendom postao tražena roba. Njegov "običan" live nastup nema takvu energiju koju s lakoćom prenosi publici kroz ovaj koncertni. 

Odlično posložene stvari, među kojima "Miss U" i "Moan" dolaze više kao zadovoljavanje publike nego što situacija to nalaže. Ocjena koncerta 9,5/10, taj pola je zbog nešto slabijeg doživljaja kod izvedbe "Silver Surfer Ghost Rider Go".

Nakon Trentemollera vrlo interesantan je bio Red Bull Music Academy Floor s vrlo aktualnim imenima. Hudson Mohawke, Photek i Pearson Sound. Taj floor je definitivno najveći pogodak na Harteri. Ako želite dobit par porcija udaraca u želudac, to je pravo mjesto za vas. Zvuk je nabrijan do maksimuma, pa sve što tamo čujete čujete na n-tu potenciju. 

foto: L. Tus