Herb Geller je starješina West Coast jazza, poznat kao skladatelj i aranžer, ali prije svega kao istinski majstor alt saksofona. Instrument upoznaje već s osam godina, a kao tinejdžer se oduševljava Bennyjem Carterom, Charlijem Parkerom te Johnnyjem Hodgesom.

Nakon stjecanja primjerene sviračke vještine, svira s Milesom Davisom, Dizzyjem Gillespijem, Charlijem Parkerom, Stanom Getzom, Chetom Bakerom, Dinom Washington, Maxom Roachem, Bennyjem Goodmanom, Rayem Charlesom, Ellom Fitzgerald i mnogim drugim ikonama jazza. Selidbom u Evropu, Geller počinje poučavati jazz improvizaciju i kompoziciju na visokoj glazbenoj školi u Hamburgu, gdje predaje do kraja radnog vijeka. Snaga izraza i individualistička crta uvijek prisutna u njegovom sviranju te činjenica da je jazz scenu doista zadužio, Gelleru je donijela brojne nagrade struke, no skromni saksofonist će takve prigode popratiti tek komentarom „Moji prijatelji me još uvijek zovu - Herb“.
 
Roberto Magris tršćanski je pijanist s tridesetogodišnjim stažem u jazz vodama. Od samih početaka svog djelovanja nameće se kao instrumentalist koji posjeduje koliko volje, toliko i ideja, pa do današnjeg dana izdaje preko šesnaest albuma s vlastitim sastavima. Između 1998. i 2002. stoji na čelu sveevropskog projekta Europlane Orchestra s kojima snima tri kompaktna diska, a naredne godine osniva ansambl Roberto Magris Europlane Orchestra s promjenjivim brojem članova i namjerom da iz najboljeg što pružaju evropski i američki jazz kuhari umijesi jedinstvenu jazz poslasticu. Pored pravovjernog jazz izričaja, Magris je otvoren i za acid i nujazz estetiku te stvara u bendovima DMA Urban Jazz Funk te Alfabeats Nu Jazz.
 
Kad se alt saksofon dovede u svezu s gradom na Rječini, prva osoba na koju pomislimo najvjerojatnije je Denis “Razz” Razumović. Riječ je o glazbeniku koji se od mladih dana oduševljava Charlijem Parkerom, Artom Pepperom, Cannonballom Adderleyjem, Sonnyjem Rollinsom i njima srodnim instrumentalistima, pod čijim utjecajem postaje samouki bebopper koji na prijelazu stoljeća postaje vrlo aktivan akter hrvatskog jazza. Snima album In umbra te dobiva nagradu struke Status kao najistaknutiji jazz alt saksofonist u Hrvatskoj, i to 2003. i 2008. godine.
 
Nikola Matošič ljubljanski je kontrabasist i stalni gost na slovenskim jazz pozornicama. Surađuje u brojnim projektima iz žanra, nastupa na stranim binama uz ugledne jazz muzičare, a osim u svom matičnom glazbenom miljeu, dokazao se i u drugim žanrovima poput soula, šansone ili gypsy swinga (Oto Pestner, Adi Smolar, Zoran Predin).
 
Enzo Carpentieri talijanski je kreativac na bubnjevima koji kolažira tradicionalnu zapadnoafričku poliritmiju s mainstream jazz, hard bop, free jazz odnosno avangardnim sviračkim izrazom. Na sceni se nalazi preko dvadeset godina, a koncertne nastupe i albume sukreira s mnogim istaknutim jazz imenima. Pored karijere glazbenika, stvara i muziku za eksperimentalno kazalište te organizira jazz festivale.
www.herbgeller.com
www.myspace.com/robertomagrisjazz
www.myspace.com/denisrazz
www.myspace.com/enzocarpentieri
 
Iz Kameruna izniknuo Roland Tchakounté počeo se glazbeno oblikovati najprije kao udaraljkaš, a zatim i gitarist, pijanist te harmonikaš. Njegov prvi bend bio je lokalni afrofunk sastav koji je obrađivao pjesme izvođača kao što su James Brown, Wilson Pickett i Jimi Hendrix, a nakon funka i rocka njegov je interes privukao blues. Tome je kumovala glazba Johna Lee Hookera, kojeg uz Alija Farku Touréa Tchakounté navodi kao svog istinskog učitelja, dok njegovi drugi uzori ostaju Son House, Robert Johnson, Elmore James i ostale figure Delta bluesa. Tako se živeći u Parizu Tchakounté odlučio posvetiti gitari kojom će stvarati muzički hibrid isprepleten iz njegovih afričkih korijena i blues utjecaja, začinjen melodijom njegovog materinjeg narječja bamiléké. Nakon uspješnog akustičnog albuma Abango, koji je Tchakounté snimio sa svojim gitarskim kolegom Mickom Ravassatom, dvojac je 2006. svoje snage udružio s udaraljkašem Mathiasom Bernheimom, koji ih je trenutno razoružao minimalističkim i samosvojnim načinom sviranja. Tchakounté svoju glazbu shvaća kao “divlju melodiju” koja mu otvara vrata za izražavanje čitavog niza osjećaja različitih predznaka, no isto tako progovara i o zanemarenosti afričkog kontinenta. Sebe naziva Utopljaninom čija je najveća želja da se ljudska vrsta ne rascjepljuje po mjerilima rase ili boje.
www.roland-tchakounte.com
www.myspace.com/mickravassatandtheblueteam