Kolumna: Što zapravo jedemo?

'Ajmo na žvakanje, hranoljupci!

Zaboravite na sve definirano kao „zdrava hrana“, vrijeme je za nešto potpuno novo, važno u svijetu kulinarstva, nešto što okreće aspekt gledišta prema hrani za 180 stupnjeva. Ova novotarija je zapravo vrlo jednostavna, a to je – saznati što zapravo jedemo. Počnimo od mesa.

Prilikom odlaska u restorane, najčešće se odlučite na dobar komad mesa? Ako je tako, volite li više odrezak sa odličnim Bernaise umakom ili kao prilog birate špinat? Ili možda je to transglutaminaza?

Trans – što?!

Transglutaminaza je enzim koji dolazi fermentacijom bakterija i dodan je komadima mesa tako da se drže zajedno. Da, to bi nazvali „mesnim ljepilom“. Eto, to imate za večeru!

Ovo je samo još jedan proizvod unutar prehrambene industrije koja voli unositi nered na našim menijima, pretpostavljamo da je sve to zbog inovacije, ali naravno, veliku ulogu ovdje igra - profit. Postavlja se pitanje: „Zašto je potrebno mesno ljepilo?“ Zato kako bi industrija mogla uzeti jeftini komad mesa, dodati mu transglutaminaze, a potom taj jeftini komad mesa postaje – skupi odrezak.

Naprimjer, poželite se slasnog odreska, naručite ga u renomiranom restoranu...ili ste ipak naručili transglutaminazu? Komad mesa, transglutaminaza u prahu – čuda se deševaju! Vi ćete vaš slasni odrezak platiti po ekstra visokoj cijeni, točnije, transglutaminazu. Naravno, restorani i prehrambene industrije ne žele da vi saznate njihovu malu tajnu o mesnim ljepilima.

Mesna industrija opako lobira, a kompanije smatraju da ne varaju svoje konzumente. Kompanije koje koriste transglutaminazu, na deklaracijama označavaju je kao formirano ili reformirano meso. Vrlo iskreno! A osim toga, većina tih „odrezaka“ prodana je renomiranim restoranima, hotelima, cateringu i sl. – gdje kupci zapravo, nikada ne vide pakiranje i deklaraciju.

Upravo iz ovih razloga, trebalo bi podržati da se u meniju isključivo nalazi istinit sadržaj. Trebalo bi da svi ti „ reformirani i ljepljeni“ odresci budu napisani na meniju upravo onakvima kakvi jesu. Ovaj jednostavan korak omogućio bi svima da odluče što zapravo žele jesti. Potrošači bi trebali imati pravo znati što se nalazi na tanjuru.

Iduće na meniju – dodatne masti! Većina cafea, bistroa i restorana posljednjih se godina bavi dodavanjem raznih sastojaka u svoje proizvode kako bi privukli klijentelu. Jedan od najpoznatijih američkih lanaca brze prehane, Pizza Hut, svoj je lanac unaprijedio sa ekstra kaloričnim stvarima, kao naprimjer: turbo masni sir za pizzu, feferoni uzgojeni upravo da budu super kalorični, a u korici pizze nalaze se ili cheeseburgeri ili mini hot-dogovi. „Idemo punjena!“, slogan koji je definitivno bio pun pogodak za ovaj američki lanac brze prehrane.

Netko pretilost shvaća kao opasnost, ali ta masnoća je – mmmmljac! Brand Inc., konglomerat koji posjeduje Pizza Hut, to vidi kao odličnu priliku za zaradu. Da ne budu ostali lanci zapostavljeni, dati ćemo primjer još jedan lanac, Burger King, vrlo dobar primjerak za testiranje tržišta „fusion“ kuhinjom. Spajaju naizgled nespojivo, primjerice, svinjetina i sladoled. Da, da, Bacon sundae, preliven karamelom i čokoladnim sirupom.

Pionirski inovator u pretilosti možda nastupa grubo, no ipak ne smijemo zanemariti činjenicu da dolazi iz grada gdje previše nikada nije izgovor: Las Vegas, baby. Mnogi visoko klasificirani restorani u Las Vegasu rijetko kada se mogu nadmašiti, kada je o eksperimentiranju i ekstravaganciji riječ.

Naprimjer, roštilj pod nazivom „Heart Attack“ (Srčani udar) ponosi se svojim specijalitetima prženim u mnogo ulja, a sam meni ispunjen je nezdravom hranom. Shake od masnog putra, četverostruki Bypass buger, krumpirići pečeni u čistoj masnoći, samo su neke od „delicija“ koje ovaj roštilj nudi. Okus za koji je vrijedno umrijeti, kažu. I još nešto, „Heart Attack“ roštilj, svima koji su teži od 160 kg nudi besplatnu hranu.

Stoga, što drugo preostaje nego izvagati se, privući se stolu i... dobar vam tek!